Piše: Ivan Sršen, dipl. pravnik
Druga kategorija koja se često apostrofira kao transfer za uštede od strane Svjetske banke su socijalni transferi, koje čine primjerice socijalne pomoći, dječji doplatak, porodiljne naknade i naknade za nezaposlenost. To je djelomice posljedica zastarjelog pogleda na socijalnu politiku, koji u socijalnim transferima vidi samo neproduktivnu potrošnju. Takvo viđenje je zastarjelo jer su istraživanja
pokazala suprotno. Primjerice kvalitetan sustav socijalnih transfera omogućava restrukturiranje gospodarstva bez socijalnih nemira.
Socijalna pomoć u Hrvatskoj je dosada iznosila 500 kuna po odrasloj osobi. Nju u Hrvatskoj primaju uistinu siromašni, jer primatelji moraju proći imovinski i dohodovni cenzus (provjeru primanja i imovine), a i novi je Zakon o socijalnoj skrbi pooštrio uvjete za radno sposobne primatelje socijalne pomoći, tako što ih obvezuje za aktivaciju i traženje posla. Ukupna izdvajanja za stalnu socijalnu pomoć su nešto viša od 500 milijuna kuna godišnje, što je manje od 0,5 posto izdataka državnog proračuna, te nešto više od 0,2 posto BDP-a. Svaki pokušaj uštede u tim transferima ne može uroditi znatnim uštedama, a položaj najsiromašnijih članova društva bi se dodatno pogoršao, što bi bilo apsolutno socijalno neprihvatljivo i socijalno nepravedno.
Osim socijalne pomoći, dječji doplatak se isto tako spominje kao meta ušteda. Treba znati da dječji doplatak dobivaju obitelji nižega dohodovnog cenzusa, tako da se ovdje ne može govoriti o neefikasnom ili loše ciljanom transferu, a istraživanja su pokazala da dječji doplatak pridonosi smanjivanju dječjeg siromaštva u Hrvatskoj. Dodatno navedenom argumentu u situaciji demografske krize sigurno je da bi ukidanje ili smanjivanje ionako niskih iznosa dječjeg doplatka negativno utjecalo na demografsku sliku.
Spominje se također kako je naknada za nezaposlenost previsoka te destimulira nezaposlene u traženju posla, pa bi ju trebalo smanjiti i skratiti. Cilj naknade za nezaposlenost je osiguranje određene razine prihoda i standarda za vrijeme trajanja nezaposlenosti. Uvjeti za naknadu te njena visina mjerena udjelom u neto plaći i trajanje prava u Hrvatskoj su niži nego u razvijenim europskim zemljama, tako da može uspoređivati po razini razvijenosti.
U Hrvatskoj ne postoji prostor za uštede u području socijalnih transfera bez ozbiljnog narušavanja ionako već narušene socijalne kohezije i ostvarene razine socijalnih standarda. Posljednji objavljeni podaci govore da je udio socijalnih izdataka u BDP-u iznosio oko 21 posto (mirovine, zdravstvo te svi socijalni transferi). Hrvatska za socijalnu zaštitu izdvaja bitno manje nego što je prosjek starih članica Europske unije, koji je 2009., prema „Eurostatu“ iznosio 30,5 posto BDP-a, dok neke razvijenije europske zemlje, primjerice Francuska, izdvajaju više od 33 posto BDP-a. Kad se hrvatska izdvajanja za socijalnu zaštitu usporede s novim članicama EU-a, ona su nešto viša od istih u Bugarskoj ili Rumunjskoj, koje su nerazvijenije od Hrvatske, te od baltičkih zemalja, koje su slijedile koncept neoliberalnih ekonomskih reformi i svojim su režimom gospodarsko-socijalnih odnosa bitno udaljene od europskog socijalnog modela. Također Poljska i Slovačka imaju nešto niža izdvajanja, dok su u Češkoj približna kao u Hrvatskoj, a Mađarska i Slovenija bilježe veća izdvajanja od Hrvatske.
Dakle, Hrvatska se ni po čemu ne izdvaja od skupine zemalja koje su joj slične po kulturno-povijesnom nasljeđu, ali i razini razvijenosti, te se nikako ne može zaključivati o „previsokim“ izdacima za socijalnu zaštitu u Hrvatskoj.
Prilikom usvajanja Državnog proračuna za 2012. godinu postalo je svima jasno da u području socijalne države u Hrvatskoj – ne treba štedjeti na najranjivijima, siromašnima, nezaposlenima, osobama s invaliditetom, rodiljama, obiteljima s malodobnom djecom. Važno bi bilo i očuvati socijalno partnerstvo, tj. tražiti rješenja sa socijalnim partnerima. Naposljetku u budućnosti u Hrvatskoj potrebno je mnogo političke mudrosti, kvalitetne komunikacije i osjećaja odgovornosti za trenutak, kako kod predstavnika Vlade, tako i kod sindikata i poslodavaca.