Nije zakazala samo politika. Zakazale su i društvene institucije, intelektualna elita. Zakazala je i Crkva. Njezin se vrh s nadbiskupom Bozanićem na čelu ponaša kao i političari. Jedni žele u Bruxelles, a drugi u Vatikan. Svima je zajedničko bježanje od naroda.
Piše: Ivan Sršen, dipl. pravnikPrvi put na izborima u Hrvatskoj ni HDZ, niti SDP ne razmeću se obećanjima o rastu plaća i mirovina. Ne govore da će povećati plaće i mirovine, nego da ih "neće smanjivati". Iz toga je jasno da građanima zapravo prijeti smanjivanje primanja, ali ne zato što bi to političari željeli, nego zato sto Hrvatska još nije izašla iz jedne krize, a već joj iz eurozone prijeti nova kriza.
Široj je javnosti nepoznato da je smanjenje plaća tražila i misija MMF-a, kad je uoči ljeta došla u redoviti, ne obvezni posjet Hrvatskoj. Vlada i Hrvatska narodna banka tom su se prilikom u svojim pogledima dosta razišli s MMF-om, a Ministarstvo financija je poručilo da "neće biti smanjenja plaća".
Europska unija na mnogim mjestima gori. Hrvatska politička elita, koja se uopće i ne može smatrati pravom elitom, kao da živi u paralelnom svijetu, nekom drugom svemiru. Paralelno od zbivanja u okolnim zemljana, kao i paralelno od vlastita naroda, od vlastite države. Vladajućima zasigurno nije stalo do naroda i države. Uzaludno njima držanje ruke na prsima, stajanje pod hrvatskom zastavom, čast pojedincima. Ali velikoj većini njih stalo je samo do vlastitih guzica i udobnih, unosnih fotelja! Stalo im je samo do političkog preživljavanja, do još ono malo moći što domaća politika može pružiti, kao i do još ono malo novca koji je ostao neopljačkan nakon svih ovih dvadeset godina.
A koga briga za narod kako živi? Naroda se i vlast i oporba sjete kad dolaze izbori, pa se opet prodaje demagogija, režu se vrpce, nabrajaju kapitalna ulaganja, vrte velike cifre, obećavaju se deseci tisuća novih radnih mjesta, a narod živi sve lošije i lošije. Jadranki Kosor puna su usta plana gospodarskog oporavka od kojega se još nismo oporavili. Gdje god se okrenemo vidimo državu u raspadu, a Premijerka i dalje obmanjuje narod. Narod se svaki dan budi gladan njezine nove broš-poruke. A strankom joj dirigira politički dinosaur Šeks kome su se počela i djeca rugati. Josip Friščić zalaže se pak za ravnomjeran razvoj Hrvatske i za radićevštinu, a nedovoljno radi na oživljavanju seljačke stranke. Pupovac dobro drži masku za njegove skrivene političke ciljeve. Linić se divlje pjeni i na svaku pomisao da je i on jedna od domaćih političkih štetočina. Darko Milinović u maniri pravog kauboja bezočno laže i postupno ali sigurno sahranjuje javno zdravstvo. Čačić, kad vozi, svjesno krši zakone i nitko za to ne haje. Glavaševci izvode cirkuse od kojih nitko neće bolje živjeti...
I koliko se onda može vjerovati tim našim takozvanim političkim elitama i dvadeset godina nakon stvaranja Hrvatske? Baš ništa! Vidi se da državu ne znaju voditi, a ni voljeti je. Narod je umoran od licitiranja s iznosima koji su ukradeni, koji su negdje skriveni ili na stranim računima pohranjeni,a prosječne plaće i prosječne mirovine nisu ni za prehraniti se. Stanje je užasno, kod nas je skuplje nego u Americi, društvo potpuno podijeljeno, razlike prevelike, a HDZ pokušava oprati stigmu lopovluka sa sebe primanjem u Europsku uniju gdje su jači igrači koji razumiju naše domaće spinove i neće na njih nasjesti. Zemlji nedostaje novi pokret, gospodarska strategija, poštenija elita. No nije zakazala samo politika. Zakazale su i društvene institucije, intelektualna elita. Zakazala je i Crkva. Njezin se vrh s nadbiskupom Bozanićem na čelu ponaša kao i političari. Jedni žele u Bruxelles, a drugi u Vatikan. Svima je zajedničko bježanje od naroda!
Kako rekoh, Vlada i HNB odbili su MMF-ove prijedloge i nastavili po starom. Zaokreta nema. Financijska situacija u Hrvatskoj se polako pogoršava. Albert Einstein jednom je rekao da je nerazumno stalno raditi iste stvari, a očekivati da će one dati drugačije rezultate. Uostalom, Vlada i guverner su pri kraju mandata, a poslije njih - što bude.
Građanima ne ostaje drugo nego nadati se da im poslije izbora neće biti gore. Ostaje im pitanje koga će izabrati da Hrvatsku izvuče iz neprilika i višegodišnje krize: one koji su bili na vlasti i uopće se nisu oznojili da poprave stanje, ili one koji su već jednom, nakon 2000.godine, izvlačili Hrvatsku iz ekonomskih nevolja. One su bile lakše nego danas, ali ni tada se nije moglo bez MMF-ove pomoći.
Svakako sa treba fokusirati na promjene i početi popravljati raspadajuću državu ili će sve otići dovraga. Koliko god nam to teško i bolno bilo priznati.
Glas Grada