PIŠE: Ivica Ban
Kao kompenzaciju za navedene prometno-gospodarske i carinsko-granične probleme Dubrovačka regija trebala bi tražiti niže poreze, a posebno niži PDV, npr. PDV ne viši od 10%, što je za 2% viša stopa PDV-a od one koju ima Švicarska (8%), a da se uopće ne spominje Liechtenstein sa stopom PDV-a od 7%, Andorra sa stopom PDV-a od 4%, ili San Marino i Vatikan, bez PDV-a.
Dubrovačka regija, posebno treba tražiti naprijed navedene porezne olakšice u svijetlu činjenice da se od ulaska Republike Hrvatske u EU 1.07.2013.g. pa do najkasnije 31.12.2014.g., a vjerojatno i puno ranije, ukidaju sve dosadašnje porezne povlastice i oslobođenja (poreza na dobit, dohodak i na promet nekretnina) koje su uživali gospodarski subjekti i građani Dubrovačke regije na područjima od posebne državne skrbi, a istovremeno im se drastično pogoršavaju uvjeti života i privređivanja zbog uvođenja dvostruke ("tvrde") schengenske granice prema matičnoj državi.
Ivica BanOdobravanjem nižih poreznih stopa Dubrovačkoj regiji, Republika Hrvatska ne bi ništa izgubila na poreznim prihodima, dapače oni bi se kroz povećanje investicija, izvoza i zaposlenosti zbog nižih poreznih stopa na području Dubrovačke regije u ukupno prikupljenoj sumi sigurno povećali, pa bi Hrvatska od svoje Dubrovačke regije u konačnici ubirala veći ukupni porez nego do sada, a riješila bi se tereta i brige oko regionalnog razvoja Dubrovačke regije, koja bi na navedeni način mogla u cijelosti preuzeti brigu o svom budućem gospodarskom rastu i razvoju, razvijati sebe i svojim razvojem i prihodima u budućnosti i više doprinositi razvoju i napretku Hrvatske kao svoje matične države.
Nadalje, zbog skorašnje odvojenosti Dubrovačke regije od Hrvatske, kao matične države, dvostrukom ("tvrdom") schengenskom granicom, s jedne strane, te brojnih rođačkih veza stanovnika Dubrovačke regije, kao i imanja Dubrovčana na području Hercegovačko-neretvanske županije u susjednoj Federaciji Bosne i Hercegovine, s druge strane, stanovnicima Dubrovačke regije nikako ne odgovara uvođenje schengenskih graničnih i carinskih protokola na postojećim graničnim prijelazima prema susjednoj FBiH, te zatvaranje sada postojećih malograničnih prijelaza prema susjednim općinama Neum i Ravno u FBiH.
Zbog naprijed navedenih razloga Dubrovačkoj regiji i Dubrovčanima je interes zadržavanje sadašnje tzv. "meke" granice i sadašnjeg sustava granično-carinskog nadzora prema FBiH.
Stoga bi također trebalo tražiti da se Dubrovačka regija u dogovoru Vlade RH i EU izuzme od primjene schengenskih graničnih i carinskih protokola, kako je to urađeno za neke druge Dubrovačkoj regiji slične eksklave drugih država članica EU, npr. za: otok Helgoland (Njemačka), teritorij Büsingen (Njemačka), Ceutu (Španjolska), Melillu (Španjolska), Livigno (Italija), Campione (Italija), talijanske vode Luganskog jezera (Italija).
Dakle, stanovnici Dubrovačke regije samo traže od Vlade RH i Europske unije da se njihov položaj i uvjeti života i privređivanja bitno ne pogoršaju nakon skorašnjeg ulaska Republike Hrvatske u EU, nego da se po mogućnosti malo i poboljšaju.
/Ivica Ban/