Ivo Jelić: Savez komunista i Socijalistički savez sam pozvao na osnivački skup HDZ-a!

Upravo o tome on je više kazao u razgovoru za Portal Oko te je podijelio i brojne anegdote iz tog razdoblja. Dotaknuo se i današnjeg dubrovačkog HDZ-a za kojeg smatra da je na dobrom putu te se osvrnuo i na aktualnu političku situaciju u zemlji.

Kada se osnivao HDZ, bilo je vrijeme promjena u čitavoj Europi. Jelić, inače bivši predsjednik dubrovačkog HDZ-a i predsjednik Zajednice kluba utemeljitelja HDZ-a Dubrovnik, više je kazao o tom razdoblju kada su se u Jugoslaviji održavali tzv. Mitinzi istine, Događanja naroda, Jogurt revolucija, neredi na Kosovu...

- Užasne stvari su se događale po cijeloj Europi. Ubijen je Ceausescu u Rumunjskoj, čije smo smaknuće gledali na televiziji. U isto to vrijeme sve se više prikazivao i tadašnji predsjednik Saveza komunista Srbije Slobodan Milošević koji je poticao mitinge i nastojao u potpunosti preuzeti političku vlast u Srbiji i ostalim dijelovima Jugoslavije. Spremao se njegov miting u Ljubljani s najavom 'Idemo kroz Zagreb - ako nas pokušaju zaustaviti bit će krvi do koljena', a nitko se nije unaprijed suprostavio. Tada je HDZ objavio jedan proglas pred Dan Republike i taj proglas je značio prekretnicu u našu korist. HDZ je tada poručio: 'Suprostavimo se!', i pozvao je rukovodstvo tadašnjeg Saveza komunista Hrvatske - objasnio je on vrijeme koje je prethodilo stvaranju HDZ-a.


OSNIVANJE STRANKE NIJE BILO TAJNO SASTAJANJE

On je stranci prišao na nagovor Dunje Jurice, supruge Nevena Jurice i sestre njegovog najboljeg prijatelja Duška Dropulića.

- Oni su pokušavali dubrovački HDZ osnivati mjesecima, ali nisu uspjevali. Mene su zvali u srijedu, a u subotu smo već osnovali HDZ. I baš smo htjeli da to bude objavljeno i na javnom mjestu, ali s ograničenim pristupom - rekao je Jelić prisjetivši se poziva kojeg je poslao Savezu komunista i Socijalističkom savezu radnog naroda Jugoslavije.

- Sad mi je to smiješno kad se sjetim, ali napisao sam da dođu na naš osnivački skup da čuju što mi mislimo. To je bitno u našem osnutku jer to je tada bila revolucija, sva okupljanja do tad su bila tajna. Prije nas se osnovao HSLS u Dubrovniku, ali velika je razlika u nama. Oni su bili pod kapom Socijalističkog saveza po vezi Slavka Goldsteina i Ljuba Weissa koji je bio u rukovodstvu Socijalističkog saveza. Oni su se tajno sastajali, a mi smo htjeli da to bude na javnom mjestu - pojasnio je Ivo Jelić i objasnio kako su se prvi put neformalno sastali Tonko Jurica i Andrija Oberan u Klubu pomoraca, odnosno današnjem Poklisaru.

NA OSNIVANJU POZVAO DA TREBA VODITI RAČUNA I O DUBROVAČKIM ŽIDOVIMA, SRBIMA I MUSLIMANIMA

Pa, ipak HDZ je osnovan u Karaki zbog kompliciranih okolnosti i zabrane koja ih je dočekala u Klubu pomoraca, to je bilo, kako ističe Jelić, doba velikog straha.

- Napisao sam pozivnicu i potpisao se u ime Inicijativnog odbora te je poslao Savezu komunista, Socijalističkom savezu, Vjesniku, kao i Večernjem listu, Dubrovačkom vjesniku i Radio Dubrovniku. Kada sam poslao pozive znao sam da od dvorane u Klubu pomoraca neće ništa biti. Naime, obavještena je UDBA i u tajništvu Kluba pomoraca javili su kako ne možemo dobiti prostor kod njih. U to vrijeme iz Zagreba su došli Ivan Bobetko, Milivoj Slaviček i Tonko Jurica me pozvao da dođemo u Klub kako bi rekao da ne možemo dobiti prostor. Tada smo išli i prolazili pored Karake i ja sam pokazao da tu pođemo - riječi su Jelića, koji je otkrio da su skup došli popratiti samo novinari Božica Đurđevič i Božo Vodopija.

- Tada smo sjedili u Karaci i došao je šef Karake pokojni Božo Brajković koji mi je rekao da mu je puna kuhinja agenata koji traže da nas izbaci. Da je on rekao da odemo vani, ja bih pošao jer je on mogao izgubiti posao. No, on je kazao: 'Daj mi da se i ja upišem u HDZ'. Konobarica Spase Prkačin, jedna izvanredna duhovita osoba, rekla je agentima da mi ne pravimo nered nego mirno sjedimo i pričamo - podsjetio se Jelić.

No, Ivo Jelić je skroman i nadasve blag čovjek koji je politici pristupao razumski, ali iskreno. U društvu supruge Olge prisjećao se starih vremena i govora za koji je rekao da mu je došao iz srca jer 'nikad ne piše govore'.

- Prvo sam isticao da ću se zalagat za demokraciju, da ću poštivati sve zakone osim onoga koji kaže da se ne smijemo politički organizirati jer je tada u Ustavu pisalo kako može postojati samo jedna stranka. Dodao sam da sam svjestan da u Dubrovniku ne žive samo Hrvati. Uvijek sam spominjao, na prvom mjestu Židove jer su oni najstarija zajednica na području uz Hrvate te sam istaknuo i Srbe i muslimane. Rekao sam kako o svima njima treba voditi računa - pojasnio je, dodavši kako je njegov govor 'zabilježila i policija'.

- Tada smo objavili i deklaraciju koja je bila u duhu tog vremena i onih ljudi koji su pisali starim političim govorom. Nije se moglo odmaći previše od stila starih partijskih referata, ali bitno je imati borbu za demokraciju što je bilo važno. Borbu protiv apartheida kojega je Komunistička pratija provodila sa zabranom svega vjerskog i demokratskog. Zabranjivalo se svako sudjelovanje u političkom životu izvan Saveza komunista - kazao je Jelić nazivajući taj način života svojevrsnim 'getoiziranjem'.

ZAMJERALI MU DA JE PREBLAG

Kasnije su došla osnivanja stranke posvuda. Jelić je putovao i držao govore, promovirao demokratske ideje. Posjetio je Brač, Nerežišće, Supetar, Zmijavce, Mljet, Pelješac, Korčulu... Neki su mu zamjerali kako je bio previše blag jer je upravo to vrijeme bila prilika za velike i nakićene govore popraćene lažnim obećanjima. Ipak, većini ljudi se upravo sviđao takav njegov pristup pa su se dvorane u potpunosti ispunjavale.  

- Uskoro se HDZ osnovao u Splitu, a ja sam imao predavanja u Splitu i došao sam tamo nakon Šime Đodana koji je bio teška galamdžija. Govorio sam šapatom što su ljudi prihvatili jer njima nije trebala dreka i lažna obećanja. Rekao sam im da znam da će mnogi ostati bez posla jer mi je bilo jasno da moraju biti velike reforme, ali sam i rekao da nitko neće biti prepušten sam sebi. Sudjelovao sam u osnivanju od Konavala, Pelješca... Nisam pokazivao šaku kao što to sad radi Milanović nego sam prilazio ljudima na normalan način. Nakon govora u Splitu počeli su me pozivati na mnoga mjesta. U Makarskoj sam čak došao do sukoba s nekim iz HDZ-a jer je trebalo pljuvati po komunistima, a ja sam rekao - ne! I kad se osnivao HDZ u Blatu neki su mi divljaci govorili kako nisam bio dovoljno odlučan - izjavio je Jelić, dodavši kako je bilo bitno okrenuti stranicu i zaboraviti što je bilo.

Njegova filozofija uvijek je bila - poštenje, stoga je oduvijek isticao kako je zastupao teoriju 'nismo se došli svađati nego iznositi razne ideje'.

- Mene su zvali nakon izbora da izbacimo cijelu redakciju Dubrovačkog vjesnika, da im dam otkaz. Meni je to bilo strašno da nekog ostavljam bez kruha. Našao sam se s dvojicom i rekao da će se glavni urednik promijeniti, a svi ostaju. Zato me jako smetalo ono Milanovićevo što je govorio da oni koji ne misle kao i on da su gamad, bitange, žicoljubi, kao i ono njegovo 'No pasaran'. To je govorila Dolores Ibárruri koja je s tom parolom izgubila jer su prošli oni drugi. Tada je u Španjolskoj bilo ubijanja na sve strane i  Staljinovi generali su dolazili i zapovijedali. Ljude se ubijalo zabijajući čavao u glavu - izrekao je on, nakratko povukavši paralelu sa sadašnjošću.

KARDINALA KUHARIĆA DIRNULA DUBROVAČKA STRADANJA

Prisjetio se i ratnih vremena, dodavši kako je on 'bio isključen iz svega, dok se se za obrambene funkcije nametali ljudi koji nisu imali pojma'. Uskoro je ušao i u Sabor.

- Tu imam doživjalja. Išao sam brodom na zasjedanje kada je proglašeno odcjepljenje Hrvatske od Jugoslavije, a nisam znao gdje će nas iskrcati. Bilo je baš jezivo: ratni brodovi i avioni posvuda, a ja sam jurišao na strane novinare koji su išli s nama da im kažem što se događa u Dubrovniku. Oni su stalno pitali koliko je palo granata pa sam im rekao da to nije bitno, da je Grad opkoljen, da nema vode, struje... Iskrcali smo se u Kraljevici i onda preko Rijeke kroz Sloveniju do autoputa za Zagreb. Zvao sam pokojnu  Savku Dabčević - Kučar da joj kažem kako je u Dubrovniku, a ona je preko Kreša Džebe poslala novinara da u hotelu Palace snimimo tv prilog. Moja dužnost onda je bila reći kako je Grad pod opsadom - dodao je.

Uz pomoć Xénie Detoni, supruge Marijana, bračnog para koji ima kuću u Zlatnom potoku, otvorena su mu mnoga vrata da ukaže i apelira na stanje u tadašnjem Dubrovniku.

-  Odvela me kod mađarskog konzula koji ima diplomatske veze. Rekao sam mi se ne tučemo između sebe već da se radi o agresiji. Poslije toga sam išao kod kardinala Franja Kuharića. Očekivao sam da će me primiti na pet, deset minuta, no razgovarali smo sat i pol. Bio je jako tužan zbog svega.  On je imao veze s Vatikanom, što je bilo važno. Nakon toga sam bio i u Francuskom konzulatu. Dok sam razgovarao s konzulom bio je napad na Banske dvore. U sam Saboru govorio o smrti Milana Milišića koji je bio moj prijatelj - prisjetio se Ivo Jelić te je istaknuo kako je govor, nakon kojega mu je prišao potreseni Ivica Račan, završio riječima 'neka je pokoj i vječna slava Milanu Milišiću - čovjeku, pjesniku, Srbinu'.

MATO FRANKOVIĆ JE BLAG I PRAVEDAN

Ivo Jelić se iz prošlosti sjeća svega i sam za sebe kaže: 'Ljudi me vide sa štapom pa misle da je i glava u tom stanju', prisjetivši se stihova Dragutina Tadijanovića 'Šuti, srce, u samoći, kad naviru uspomene'.

Nakon brojnih ispričanih uspomena, osvrnuo se i na današnji dubrovački HDZ.

- Normalno je da danas bude drugačije, da budu drugačiji, ali normalni ljudi. Tu je moj učenik Marko Potrebica i mnogi drugi koje poznajem, a Mata Frankovića sam upoznao kroz turizam. Oni su mladi i svakome treba da stekne iskustva. Jako cijenim Mariju Vučković i župana Dobroslavića. Oni su u boljoj situaciji nego što sam ja bio jer nisam imalo političkog iskustva. No, kroz životnu školu i klasično obrazovanje čovjek mnogo toga nauči. Gledam ih, pratim kako rade. Franković je blag, ali s osjećajem za pravdu uz razumski pristup. Sviđa mi se kako bira ljude oko sebe i održava ravnotežu među ljudima – Jelićevo je mišljenje.

MILANOVIĆ JE DRVENI LUTAK, A KARAMARKU PODMEĆU

U državnoj politici zamjera Milanoviću neuvažavanje neistomišljenika. Osvnuo se i na izjavu Borisa Lalovca oko švicarskog franka za koju tvrdi da ucjenjuje narod, a sve s ciljem predstavljanja HDZ-a u što negativnijem kontekstu.

- Nikad nisam pokušavao na takav način funkcionirati. Karamarka napadaju da nije htio na sučeljavanje. Ni sam se ne bi suočio s Milanovićem jer nikad ne bih rekao ono što bi on meni bio spreman reći. Ne bih jer me je sram. Trebali su organizirati sučeljavanje Alex Braun (Milanovićev PR stručnjak, op.a) - Karamarko jer je Milanović drveni lutak, a Braun je trbuhozborac. Primjerice, za ministra Gordana Marasa držim i da nije previše pametan, a Željko Jovanović se nekulturno izražava. No, to govori o premijeru koji ih je stavio na ministarsko mjesto. Karamarka slabo poznajem, no čini mi se da mu podvaljuju na sve strane, a ljudi će uvijek svašta vjerovati. To nije demokracija. Bolestan sam kada doživim ispade mržnje u javnosti - zaključio je predsjednik Zajednice kluba utemeljitelja HDZ-a Dubrovnik Ivo Jelić, koji se za Portal Oko prisjetio događaja koji su prije 26. godina definirali dubrovačku, ali i hrvatsku povijest.