Mlado i staro, mladići i djevojke, invalidi u kolicima, stara i ugledna gospoda i priprosti seljaci i čobanice znaju da ih u Sinju čeka Majka pa joj se dolaze pokloniti, isprositi milost, pronaći utjehu, zahvaliti joj, podijeliti s Njom radost, tugu, ponos, nadu...
Turska razaranja
Malo ih zna da je sveta slika, kojoj dolaze iz svih krajeva svijeta, na svom slavnom putu iz Rame u Hercegovini u Sinj jedno vrijeme provela u Splitu. Pa bi se moglo ustvrditi da je Gospa Sinjska prije dolaska u Sinj bila Gospa Splitska. O putovanju Gospine slike iz Hercegovine u dolinu Cetine u knjižici “Gospa Sinja – Povijest svetišta Majke Božje u Sinju”, tiskanoj 1983. godine, piše dr. fra Jerolim Šetka. - Još u 14. stoljeću crkva svete Marije pod Sinjem bila je žarište marijanske pobožnosti Cetinjana i susjednih krajeva. Već od 1436. godine u dolinu Cetine upadaju Turci.
U pismu pape Inocenta VIII. od 23. svibnja 1492. navodi se da je od Turaka stradala i crkva sv. Marije pod Sinjem. Crkva i uz nju franjevački samostan srušeni su oko 1522. godine. Dio redovnika otišao je na Trsat, a dio u samostan u Ramu koji nije bio izložen zulumu Osmanlija.
Dolinu Cetine Osmanlije su okupirali 1536. godine i držali sve do 1686. godine. U listopadu 1687. godine, u strahu od turske osvete, fratri iz Rame krenuli su s narodom u oslobođenu i opustošenu Cetinu. Najdragocjenije što su sa sobom ponijeli bila je slika Majke od Milosti. Ali, kako se u Sinju nisu imali gdje skloniti, franjevci su poslije kratkog boravka u Dugopolju i Klisu, 9. siječnja 1688. godine stigli u Split i uselili se u staru benediktinsku opatiju na Sustipanu.
Tijekom nekoliko godina, dok su sliku brižno čuvali i skrivali, pročulo se da doseljeni bosanski fratri imaju čudotvornu priliku pa su splitski vjernici tražili da se slika izloži javnom štovanju.
Bojeći se da bi im mogla biti oduzeta, franjevci su sliku Majke od Milosti sakrili u kući Jure Bubičića u Velom varošu. Jure je sliku spremio u ormar u sobi koju ukućani nisu koristili, a osim Jure, za mjesto gdje je slika skrivena znala su još samo dva fratra. Ramski fratri nikako se nisu uspijevali obići u Splitu.
Srce ih je vuklo k narodu s kojim su došli iz Rame. Pa su, vjerojatno 1692. godine, tursku bogomolju sjeverno od Sinja, gdje je danas groblje sv. Frane, pretvorili u crkvu sv. Frane. Uz crkvu su sagradili i mali samostan i pokrili ga ševarom. Čim je samostan bio dovršen, fratri iz Splita došli su u Sinj. Dio ih se smjestio u samostanu, a dio je otišao u Čitluk, selo nedaleko od Sinja, u kulu bega Sultanovića koju je mletački Senat 1691. godine darovao franjevcima zajedno s posjedom Jusufa bega Strmića.
Bosonog do Sinja
Sveta slika ostala je u Splitu, vraćena iz Velog varoša na Sustipan, kod redovnika Ante Pletikosića. Dogovoreno je da je otac Pletikosić donese u Sinj kad se franjevci smjeste u novim sinjskim prostorima. Kad su mu braća iz Sinja dojavila, pobožni redovnik fra Ante Pletikosić kradomice je uzeo svetu sliku, izuo se bos i po noći pješice krenuo put Sinja.
U svanuće je sretno, sa slikom, stigao u sinjsko prigradsko naselje Radošić i poslao poruku sinjskoj braći. Franjevci su brzo okupili vjernički puk, zaputili se na Radošić i odatle, u procesiji, pjevajući svete pjesme, donijeli sliku do crkvice sv. Frane i izložili je na oltar da je vjernici štuju i pred njom se mole. /Toni Paštar/