Prvi puta, kada su se u organizaciji građanske inicijative 'U ime obitelji' prikupljali potpisi za referendum o braku, u Splitu je bilo čak osamdeset lokacija na kojima su građani mogli staviti svoj potpis za referendum. Što nam, dakle, govori ova činjenica a u kontekstu činjenice da vodeće hrvatske stranke, mislimo pritom na SDP, kao i na HDZ, ne podržavaju ovakavu referendumsku inicijativu?
Potpuno je jasno da se čelni ljudi najjačih hrvatskih stranaka zapravo boje svog naroda, preferencijalno glasovanje nikako im ne odgovara budući da bi u tom slučaju oni uvelike izgubili moć nad svojim članovima, odnosno, političarima koje bi kandidirali za Hrvatski sabor. Bez obzira na kojem mjestu bili miljenici predsjednika stranaka to mjesto im ne bi jamčilo ulazak u parlament budući da bi o svemu građani odlučivali imenom i prezimenom, odnosno, birali bi se ljudi, a ne brojke. Na takav način izabrani saborski zastupnici punim pravom mogli bi se nazvati narodnim zastupnicima jer bi ih birao narod, a ne stranački čelnici, ti isti stranački lideri ni u samom Saboru ne bi više imali onu moć koju imaju nad 'svojim' zastupnicima jer bi izabrani zastupnici imali odgovornost prije svega onima koji su ih birali, dakle, građanima, dok bi 'zahvalnost' šefu stranke koji im je omogućio ulazak u Sabor, kao što je to danas slučaj, s vremenom uvelike nestala.
Prednost preferencijalnog glasovanja očita je i to treba podržati, kao što treba podržati referendumsku inicijativu 'U ime obitelji' bez obzira što se nikako ne slažemo smanjenjem izbornog praga s pet na tri posto. Naime, ako bi prag od tri posto prošao u Saboru bi mogli vidjeti ponovno HNS, Antu Đapića, novopečenog liberala, možda čak i neke stranke koje su u Hrvatskoj odavno izumrle ili će izumrijeti poslije idućih parlamentarnih izbora? Naravno, namjerno banaliziramo stvari kako bi ukazali na potrebu povećanja izbornog praga, a ne njegovog smanjivanja. Srećom, šteta koja bi se mogla dogoditi ukoliko se ipak raspiše referendum o promijeni izbornog zakona puno je manja od koristi, stoga referendum podržavamo, i ne samo zbog toga. Naime, smatramo da je Hrvatskoj potrebno što više referenduma kako bi ova zemlja, odnosno građani ove zemlje, stekla demokratsku naviku kojom bi kontrolirala svoje političare. Referendum građanima daje moć nad političarima, dakako, ukoliko političari uopće dopuste raspisivanje referenduma s obzirom da nisu dopustili referendum o dvojezičnosti, a toga se političari, koji se uvijek kunu u 'svoj narod' i ljubav prema tom narodu najviše boje.Referenduma je potrebno što je moguće više u Hrvatskoj, pa i nekoliko puta godišnje, narod bi znao odlučiti pravedno na referendumu, kao što je već dva puta odlučio, 1991. i 2013.
- Zahvaljujući dopuštenju biskupa da se stolovi postave ispred crkava na lokacijama koja su u vlasništvu Crkve, svi zainteresirani će ipak imati priliku izjasniti se. Zatio pozivamo sve građane koji inače ne idu na misu, da potraže najbližu crkvu i, ako to žele, potpišu za biranje zastupnika imenom i prezimenom. Moraju, naravno, ponijeti svoj OIB. - pozvao je Tomo Poljak građane da podrže referendumsku inicijativu kako bi u konačnici došlo do referenduma kojim bi se promijenio izborni sustav u Hrvatskoj. Mnogi analitičari tvrde da ovakav referendum ima smisla, neki ga čak i ljevičarski 'analitičari' podržavaju, a referendumska inicijativa građanske inicijative 'U ime obitelji' dobila je jednim dijelom i potporu sindikata. Očito su građani umorni od starih, pokazalo se neučinkovitih, pravila.