Ono što je Milanović započeo nakon proglašenja rezultata prvog kruga predsjedničkih izbora, s onim "Ili mi - ili oni" ( a što je na prvi pogled izgledalo kao benigna varnica notorne prznice), nakon shvaćanja kako je Josipović, njegov i SDP-ov štitonoša izgubio izbore, nastavio je s proglašavanjem nove predsjednice kao militantnog vojnika svoje stranke, aparatčika od sedam rečenica. I time deklarirao svoju poziciju - on i njegova klika su u građanskom ratu s većinskom Hrvatskom!
Da to nije tek dojam, već stvarna pozicija koju naspram naroda zauzima kukuriku Vlada, pokazuju svi dosadašnji rezultati, zajedno s pripadajućim reakcijama papirnatih bojovnika koje je Milanović u svojoj nesposobnosti okupio oko sebe. Sjetimo se samo prijetnji ministra Hajdaša Dončića o prodaji auto-cesta, bez obzira na to što narod, struka mislili o tomu. Svjedočimo svakodnevnim iskazima bahate rastrošnosti kukuriku aparatčika, od Hajdaš-Dončićevog slavlja zbog imenovanja ministrom s tamburašima na jahti i prosipanju novčanica po Kornatskim uvalama, preko preskupe selidbe Zmajlovićevog ministarstva u hi-tech toranj do Pusićkinog korištenja zrakoplova kao gradskog taksija. Nažalost, ta rastrošnost je tek kap u moru štete koju je kukuriku Vlada nanijela hrvatskom narodu i državi u samo tri i pol godine svog maestralnog neznanja u vođenju države.
Ekonomski stručnjaci su izračunali kako ta šteta napravljena kukuriku mandatom iznosi preko 200 milijarda kuna. Upravo onoliko koliko je iznosila kompletna šteta od 1991-95 u Domovinskom ratu!
S prvim danom 2015-e na snagu su stupile kukuriku izmjene Zakona o porezu na dohodak kojima je Vlada odnijela lokalnoj upravi oko 1,65 milijarda kuna neto. Za 95% zaposlenih građana povećanje plaća slijedom tog zakona neće biti dostatno za podmirivanje novonastalih troškova koje će im nametnuti lokalna uprava, dok će 5% građana dobiti osjetno veće plaće i tako dodatno produbiti jaz između sirotinje i bogatog sloja.
Vidimo dakle što Kolindu čeka s prvim danom mandata - ratnički raspoložena klika neznalica okupljena u kukuriku Vladi, osiromašeni građani, opustošeno gospodarstvo, enormni dugovi, blokirane račune i polugladnu djecu ne treba ni spominjati. Gdje je to onda Kolinda vidjela svjetlo koje obasjava prosperitetnu Hrvatsku?
Hrvatska je s kukuriku Vladom postala sramota Europske Unije. Jedina država u povijesti Unije koja u prve dvije godine članstva više uplaćuje u EU proračun, nego li iz njega povlači. Bez izgrađene infrastrukture za povlačenje novca EU, umjesto toga imamo surogat infrastrukture koji je tek fancy club kukuriku zlatne mladeži.
Prof. Banac je rekao kako predsjednik ima ovlasti onoliko koliko se usudi zatražiti. Dosad smo za predsjednike imali dokone kukavice koji su predsjedničke proračune trošili za turističke obilaske Planeta uzduž i poprijeko. Za razliku od prethodnika, Kolinda je i prije osvajanja presjedničke lente vidjela svijeta, sad u kampanji je uspjela vidjeti i ruševine hrvatske države. Ni lupanjem šake o stol, ni molitvom na Kamenitim Vratima neće privoliti kukuriku bojovnika od papira Milanovića, koji se nalazi u samoproglašenom građanskom ratu na razgovor, kamo li na sazivanje sjednice. Ne okupi li u prvim tjednima svog mandata hrvatsku ekonomsku pamet, hrvatsku inteligenciju iz iseljeništva i stane na čelo bolje Hrvatske, njen mandat će kukuriku spletkari od zanata pretvoriti u instituciju u predstečajnoj nagodbi. Njena najava skorog summita na kojem misli okupiti sindikate, poslodavce i ostale, zvuči kao da joj je jasno s kim ima posla u Banskim dvorima i kako se kao trenutno slabija strana u "građanskom ratu" misli postaviti.
No, kako god se postavila, njenom predsjedničkom uredu, Milanovićevoj Vladi i svima nama ostaju posljedice dužničke doktrine generirane monetarnom politikom HNB s jedne strane i s druge strane generirane bujanjem neučinkovitog i preskupoga birokratskog aparata lokalne i opće države. Ostaje nam komplicirani pravni sustav koji nebitnim predmetima zatrpava pravosuđe. Ostaje nam DORH, USKOK kojima su ladice pretrpane prijavama koje se "ne smiju istraživati". Prostora za poteze tipa "pokušaj-pogreška", na kojima bi se Kolinda učila jednostavno nema.
Shvati li u svojoj hajdučiji odmetnuti Zoran Milanović kako je Kolinda njegova zadnja slamka spasa u političkom preživljavanju, onda će preostali dio mandata češće provoditi u Kolindinom društvu, nego li s Tedeschijem u njegovom DJ glavinjanju. Naime, hrvatski financijski krvotok zahtijeva hitnu infuziju. S EU novcem, iseljeničkim ili onim iz HNB-a. Ni do jednoga Milanović sam ne može doći. Izabere li pak Milanović i dalje biti pokroviteljom bahatluka svojih nedoraslih ministara, a ignorirati demokratsku volju naroda izraženu kroz izbor Kolinde i novog ujedinjenja svih Hrvata, onda će sigurno doći "oni" iz spomena "ili mi-ili oni".
Josipović i Milanović, SDP-ove štitonoše su se prema Njemačkoj ponijeli krajnje podmuklo i bezobrazno sa svojim lex Perkovićem. Za razliku od tog dvojca, strateg Mesićeve predsjedničke pobjede, a očito i Kolindine - obavještajac Karamarko je pristupio izradi ekonomskog programa u suradnji s Nijemcima što je svakako pametniji pristup jednoj ekonomskoj velesili. Karamarku je dovoljno čekati sigurno Milanovićevo (i kukuriku) rastrojstvo, koje će uslijediti ne primi li ruku koju mu Kolinda nudi.
Hrvatska je zemlja s manje od 4 milijuna ljudi, s negativnim prirodnim prirastom, iz koje bježi 4,5 tisuće mladih ljudi mjesečno. U europskim okvirima se radi tek o jednom malo većem gradu (po broju stanovnika) i stvarno je trebalo imati natprosječni lopovski i destruktivni talent za upropastiti ovu zemlju. Dosadašnje političke oligarhije su upravo taj (i takav) talenat pokazale.
Trebalo je imati i samo zrno razuma i hrabro domoljubno hrvatsko srce da bi Hrvatska postala zemlja u kojoj žive sretni ljudi. Kolinda je osvojila poziciju s koje nam može pokazati i razum, i srce. Sretno nam bilo!