Krenuli s puno entuzijazma, suludo vjerujući da mlade generacije dijele njihovu jugo-nostalgiju,suze za Jugoslavijom, i da vjeruju u sve te budalaštine u divnom životu NA BONOVE osamdesetih, vrlo brzo su se, srećom, suočili sa stvarnošću, građane je kratkoročno lako prevariti, ali je jako teško varati ih čitavo vrijeme. Naime, nakon što je brod koji tone odlučio napustiti jedan od, naravno uz dragu ženicu, najvećih medijskih tajkuna, Dubravko Merlić, postalo je jasno da Titanic više ništa ne može spasiti, angažman osuđenog mrzitelja, Borisa Dežulovića, samo ubrzao stvari.
Legendarni 'Merla'Dakako, govorimo o padu N1 televizije, REGIONalne televizije koja je stvorena da bi bila 'Jugoslavija u malom' jer, naravno, govorimo istim jezikom, za razliku od prave tvorevine Jugoslavije oni propadaju bez velike pompe i bez puno buke, čak i bez nasilja. Logično, nitko ih odavno ne gleda, očito su podcijenili gledatelje kojima je dosta televizije koja na takav način nigdje u Europi ne postoji.
Ne postoji sovjetska televizija, ne postoji češkoslovačka televizija, istočnonjemačka televizija, ne postoji čak ni nacistička televizija, iako u Srbiji postoje četnički, dakle, nacistički, mediji. Dakle, samo u bivšoj jugoslavenskoj propaloj tvorevini.
Kad se N1 televizije odrekao čak i notorni Zoran Šprajc, najuren s HTV-a zbog manipulacija s Vukovarom, postalo je jasno da je jugo-nostalgija mrtva i da se više ne isplati. Naime, Šprajc je sve ali ne budala, prvi je shvatio da se jugo-nostalgija ne isplati, a on nikada ne bi sudjelovao u nečemu što ne donosi ‘keš’, nažalost, kad je prelazio na RTL televiziju nitko mu nije rekao koliko spomenuta kuća duguje poreza hrvatskoj državi, nisu ga čak ni obavijestili da bi uskoro mogao dobiti žestoku konkurenciju s obzirom kako uskoro kreće regionalni Big Brother u Beogradu, odnosno, audicija za nove novinare i urednike RTL televizije. Traži se nova Antonija Blaće, velike su nade polagali u Marijanu Kovačević, međutim, ona je odabrala drugi put. No, pustimo RTL televiziju i ostavimo je vlasti koja je će se prema Hrvatskoj ponašati kao prema državi, a ne kao medijskoj kravi muzari.
Urednici, novinari, čak i oni koji su pokrenuli jedan od najopskurnijih medijskih projekata u posljednjih 20 godina, ako izuzmemo neke lopovske portale u Hrvatskoj, shvatili su da je kraj blizu, nažalost, to još uvijek nisu shvatili određeni hrvatski političari, čak ni jedan dio onih koji se pripremaju preuzeti vlast u Hrvatskoj i koja nam obećavaju neku drugu, uređenu zemlju, državu koja će lustracijom pomesti sablasti zbog kojih 70 godina nakon Drugog svjetskog rata ratujemo na obroncima Kozare, u dolini Sutjeske i na obali Neretve slaveći drumske razbojnike koji su umjesto obećane slobode donijeli Goli otok, Bleiburg, Lepoglavu, Hudu Jamu... i ostala slična stratišta. Ukratko, ako N1 televizija propada zbog apokaliptičnog pada gledanosti zašto još to ne želi prihvatiti politika?
'Balkanski CNN'? Neš’ti…
