Kako smo vidjeli, genijalni Slavko (ili netko njegov) tzv. dug je klasificirao po stavkama dug poreza na dodanu vrijednost, dug poreza na dobit, dug poreza i prireza na dohodak, dug doprinosa za obavezna osiguranja, ukupni dug trošarina, dug poreza na promet nekretnina te carinski dug. Najveći iznosi, kako piše, kod većine tvrtki stoje u stupcima neplaćenog PDV-a i neplaćenih doprinosa. Bilo bi pošteno, pitamo se zašto nije, kada bi pored svih tih navedenih stavki, postojala i stavka koja bi se mogla zvati - osnovni dug. A pored nje još jedna koja bi se mogla zvati - obračunate kamate od strane Porezne uprave. Pa da građanstvo vidi koliko su doista te tvrtke ili fizičke osobe dužne a koliko im je naša, na daleko poznata Porezna uprava, obračunala nečega što samo oni nazivaju kamatom. Dakle, kojom obračunskom matematkom, bolje kazati kojom kamatnom matematikom je dug rastao i po nekoliko puta u periodu kada to, zbog kratkoće trajanja, nije bilo moguće.
Dalje, ovaj posvemašnji Vladin šlamperaj, koji je na tragu svih dosadašnjih, mogao je biti ukrašen još ponekom rubrikom ili stavkom.
Na primjer, mogli su pored rubrike gdje navode tzv. dug navesti i činjenicu je li dug pravomoćan ili nije. E, to je Slavkec ili netko njegov, izgleda, zaboravio. Dakle, jasno je kako su mnoge tvrtke ili pak fizičke osobe protiv tih falcifikata, tih tzv. Rješenja o dugu, koji se ovdje nekim čudom navodi kao definitivan, pokrenuli sudske postupke pred Upravnim sudom RH. Također je jasno kako će mnoge, vjerojatno većina, sudske presude ishoditi u svoju korist. I što bi se onda moglo dogoditi?
Zasigurno ćemo, nakon sve te siline sudskih postupaka, koji će jednoga dana ipak završiti, biti obasuti gomilom tužbi za naknadu štete, i to po raznim osnovama: Zbog nanošenja duševne boli (kada se radi o građanima), nanošenja štete lažnim objavljivanjem (tvtrke) a o tužbama koje će mnogi, već se sada zna, povesti radi odavanja porezne tajne, da i ne govorimo. Cijela stvar mogla bi, u konačnici, kulminirati upravo suprotnim efektom: Ne da će Vlada ovim posve promašenim potezom nešto naplatiti, nego bi nama građanima na leđa mogla natovariti nova dugovanja. Linića i njegove za to neće biti briga. Kada sve dođe na naplatu, njega na poziciji neće biti, a sumnjamo i kako će se crvenjeti. Njihovi su obrazi taj običaj odavna zaboravili.
Da je ovo doista tako, navest ćemo primjer jedne dubrovačke tvrtke, koja potvrđuje pravilo o nevjerojatnom voluntarizmu i šlamperaju prilikom donošenja ovoga tzv. popisa dužnika. Koji bi se kolokvijalno mogao zvati i kruna svekolike gluposti Vlade Zorana Milanovića. Naime, u tom popisu navodi se kako dubrovačka tvrtka Stanogradnja duguje državi čak nevjerojatnih 9,9 mil kuna. Da nije smješno, bilo bi tragično. A istina je sljedeća. Ta tvrtka je tzv. Rješenje o dugu dobila 2008. godine, koji je retroaktivno primjenjen na period od 2005. godine pa nadalje. Osnovni dug je (radi se o dva Rješenja) ukupno nešto više od dva milijuna kuna (ne znamo točan iznos, ali je svakako je manji od tri milijuna). Nakon dvije žalbe ovoga društva, koje je Porezna uprava odbila po onoj narodnoj “vrana vrani oči ne kopa”, a i taj proces rješavanja žalbi je trajao par godina, društvo Stanogradnja je povelo postupak pred Upravnim sudom RH.
Dakle, ta tvrtka je tužila Poreznu upravu i pobija Rješenje o dugu, a postupak traje nevjerojatnih 3 do 4 godine. Kraj mu se još ne nazire. Odvjetničko društvo Ivković iz Rijeke, koje je Stanogradnja, obzirom kako se radi o možda najboljim poreznim stručnjacima u RH, angažirala u tom postupku, nisu se mogli načuditi na koji je način i kojom argumentacijom to porezno Rješenje o dugu doneseno. Te su, što je poprilično neuobičajeno u odvjetničkoj praksi, Stanogradnji jamčili uspješan ishod tužbe. Pitamo se, što će Linić ili pak domaći porezni jadnici učiniti, kada ovaj sudski postupak bude okončan u korist Stanogradnje?
Porezna uprava naravno, svo vrijeme od sedam godina, društvu Stanogradnja za krivo obračunati tzv. dug obračunava i tzv. kamate. Tako da dug, s početnih nešto više od dva milijuna kuna, raste na nevjerojatnih 9,9 milijuna. Vjerojatno će na koncu godine narasti i na 12-13 milijuna, tako da će Linić, poštujući tu progresiju, sretan viknuti kako građani Državi duguju novih sto milijardi kuna. Ili koliko već, pitaj Boga. U međuvremenu je društvo Stanogradnja pred Općinskim sudom u Dubrovniku pokrenulo još jedan sudski postupak radi naknade štete protiv, recimo to tako, Države.
No, kada su u pitanju tvrtke, možda se radi i o nešto manjem krimenu nego kada su u pitanju građani ili fizičke osobe. Objavom njihovih imena, ne svih naravno, u posve neprimjerenom kontekstu, definitivno je produkt naslijeđenog komunističkog mentalnog sklopa koji ova Vlada, bez ikakve sumnje, baštini. Radi se o najobičnijoj brutalnoj denuncijaciji, dakle pokušaju stavljanja građana na nekakav stup srama, kao da svi svoja dugovanja nisu platili jer nisu htjeli ili pak nisu iz obijesti.
Tko zna iz kojih razloga pojedini građani nisu platili svoja dugovanja. Neki naravno jer nisu htjeli, i takve doista treba kazniti, ali neki nisu platili jer, možda, mjesecima nisu dobili plaću.
Sumnjamo kako se Porezna uprava vodila načelom pravednosti, kako su popis objavili nakon što je predmet svakoga građanina ponaosob dobro prostudira. Skloniji smo vjerovati kako se radi o taktici “udri Mujo nek je više vojske”. A ne treba zanemariti niti faktor ulizništva, kada svaka područna porezna uprava centrali u Zagrebu hoće dokazati kako je baš ona najbolja, kako je baš ona napisala najviše Poreznih rješenja kojim su građane ili tvrtke zadužili za ta fantomska potraživanja. No, što naš više, nakon 20 godina “iskustva” može iznenaditi od bilo koje državne institucije?
Na koncu, što kazati o ovoj, još jednoj u nizu, gluposti Vlade Zorana Milanovića. Bojim se kako ćemo, nakon samo pola godine vladavine ove, možda najgore vlade do sada, glasno viknuti: Jaco ili Tomo, vratite se, sve vam je oprošteno!