Boraveći desetljećima među hrvatskim iseljenicima, poglavito u Njemačkoj, fra Rafael Romić trudio se graditi mostove i održavati plamen ljubavi Hrvata izvan domovine prema svome podrijetlu. Čak i četvrte generacije iseljenika koje su sasvim zaboravile naš jezik, ali znaju sve pjesme napamet, osjećaju u sebi nešto što je jače od leksičkih prepreka i geografske udaljenosti. Oni osjećaju potrebu za pripadnošću, žele tražiti svoje korijene i žive kulturom koju su im namrijeli njihovi stari, ali – u drugoj sredini. Upravo su zato manifestacije koje je fra Rafael organizirao, poglavito likovne izložbe hrvatskih umjetnika, imale važnu ulogu u krpanju poveznica i upredanju novih, nastale sa željom da se kulturom definira vlastiti identitet.
Po umirovljenju i povratku u Hrvatsku, zbirku je odlučio pohraniti u kuli iz 15. stoljeća samostana sv. Ante na Poljudu u Splitu, koja je i uređena kao izložbeni prostor. U njoj ćemo pronaći pravo malo blago hrvatske likovne umjetnosti druge polovice 20. stoljeća. Među brojnim slikama i grafikama, nekoliko je crteža i skulptura. Crtež Miroslava Kraljevića možda je najintrigantniji s obzirom da se radi o velikom slikaru hrvatske moderne, a ove se godine obilježava i stota obljetnica njegove smrti velikom retrospektivnom izložbom u Zagrebu i Požegi. Grafička minijatura drugog velikana, Virgilija Nevjestića, s prikazom žene koja u rukama drži buket od zvijezda dok leti nad crkvicom, autorova je ideja vjere koja svijetli u tami. Po zvanju kipar, Ante Sardelić poznat je po svojim radovima velikih formata, ali se na grafici dubokog tiska naziva „Dialogue“, pokazao vrlo vještim umjetnikom, ravnajući se zakonitostima medija i osvojivši prostor otiska s tri boje i uspjelom crtanom matricom. Znakoviti su portreti fra Rafaela s majkom i fra Marijana Balda Zlovečere, oba u tehnici ulja na platnu, slikara Josipa Crnoborija. Vrlo je vrijedno djelo Biserke Gall s prikazom interijera katedrale Notre Dame u Reimsu u tehnici suhog pastela, kao i profil ženske glave u crnim konturama na crvenoj podlozi, kroz čiju se kosu provlače potezi crvene, bijele i plave, a iz kojeg iščitavamo prepoznatljivi rukopis Antona Cetina. Potonje je djelo nastalo 1990. godine kao odraz težnje za samostalnom Hrvatskom. Tu su i dvije slike Kemala Širbegovića s prikazom križa, kao i desetak drugih grafika i slika umjetnika koji su se susretali s fra Rafaelom i poklanjali mu svoje radove.
Živeći posljednjih godina u Dubrovniku, fra Rafael je želio sa svojim sugrađanima podijeliti radost ideja i uzlet mašte hrvatskih umjetnika iz iseljeništva, koji su putem svojih likovnih radova izražavali ponos zbog svoga podrijetla i tugu zbog udaljenosti od domovine. Ova je izložba u najprikladnijem mogućem prostoru – Hrvatske matice iseljenika, priznanje predanom radu fra Rafaela Romića i novi most bliskosti s iseljenom Hrvatskom.
Nema komentara
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Gospari.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima.
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Gospari.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Komentari su skriveni prilikom pregleda članka da se sadržaj ne indeksira na Internet tražilicama. Potrebno je izvršiti akciju ( klik na gumb PRIKAŽI KOMENTARE ) kako bi se komentari prikazali.
Komentiraj članak
Potrebna je prijava kako biste komentirali.