O tempora, o mores

Izvinjenje Dubrovniku u poeziji i prozi Dobroslava Ćuka

Dobroslav Ćuk je još davno napisao tugaljivu poeziju u kojoj se sjeća "svoga Dubrovnika“. Objavljujemo Ćukovu pjesmu "Dubrovnik“ iz zbirke poezije "Grad bez duše i druge pjesme“, koja je 1998. godine objavljena u izdanju jednog crnogorskog tjednika.

Izvinjenje Dubrovniku u poeziji i prozi Dobroslava Ćuka
DUBROVNIK

 

Volio sam more i taj grad sunčani

Njegove zidine i uske ulice

Južnjačku toplinu koja dušu hrani

Prelijepi Stradun gdje skakuću ptice


U istinskoj želji da ga vidim često

Osjećao sam ga skoro svojim gradom

I među najdražim našao mu mjesto

Samo sa Trebinjem i sa Beogradom


Sva njegova blaga koja smo imali

Sad u jedan uzdah ne mogu da stanu

Ni njegove plaže gdje smo uživali

Ni nezaboravni dani u Orsanu


Vjetrovi su ludi ljubav oduvali

Osjećaj blizine više nije isti

Otrovno su sjeme mržnje posijali

Neki drugi ljudi i drugi turisti


I dok godinama dubrovačke kiše

Peru sramnu rampu na sjevernoj strani     

Žalim onu zemlju kakve nema više

Sve zaludne žrtve i taj grad sunčani.


(Dobroslav Ćuk)

  • Autor: Gospari.hr
  • Foto: AH / PortalOko
  • Objavljen: 23.04.2012 15:20
  • Posljednja izmjena: 23.04.2012 15:21
Šalji dalje:

Nema komentara

Komentiraj članak

Potrebna je prijava kako biste komentirali.