Privatne mikropivovare u Sloveniji mjesečno proizvedu samo 50 hektolitara piva, što je neznatno u odnosu prema domaćoj industriji piva, koju je lani preuzeo Heineken, i samo kapljica u moru domaće potražnje. No proizvodnja piva najrazličitijih okusa u domaćoj radinosti više nije stvar samo hobija, nego je poslovni trend, a više je slovenskih malih pivovara zbog visokih nameta svoju djelatnost prijavilo u susjednoj Austriji. To je spoznala i slovenska vlada, pa je malim pivovarama početkom kolovoza uobičajene trošarine snizila za 50 posto, kako bi ih potakla na rast i izvoz.
Nova porezna regulativa vrijedi i za male proizvođače rakije i vina, a za pečenje rakije za vlastite i susjedove potrebe Slovenci više neće kao do sada morati prijavljivati kotlove za proizvodnju rakije, nego će plaćati paušalnu taksu prema stvarno proizvedenoj količini. Uz to, malim je vinarima od sada dopušteno prodavati vino u druge članice Europske unije “s odgodom” plaćanja poreza i trošarine, uz jednostavnu prezentaciju vinarskog ili trošarinskog dokumenta u papirnatom ili elektroničkom obliku. Mali proizvođač piva je onaj s proizvodnjom manjom od 20 hektolitara, a mali proizvođač vina onaj čija godišnja proizvodnja ne nadmaši volumenom ekvivalentnu količinu od 150 litara čistog alkohola. Kriteriji za male proizvođače rakije još nisu do kraja precizirani.
Uz tu informaciju iz Slovenije, pogledali smo kakva je situacija s proizvodnjom voćnih rakija u Hrvatskoj, piše
Glas Slavonije. U razgovorima s nekoliko proizvođača stječe se zaključak kako su previsoke trošarine dovele do toga da su registrirani proizvođači voćnih rakija i likera, koji plaćaju trošarinu i PDV na svoje proizvode, dovedeni u vrlo neugodnu situaciju, a s druge strane buja sivo tržište. Drugim riječima, nered na tržištu bio bi izbjegnut snižavanjem trošarine i inspekcijama.
Zakon o trošarinama, kada govori o “malom proizvođaču jakog alkoholnog pića”, podrazumijeva fizičku osobu koja alkoholna pića proizvodi za vlastite potrebe, i to u količini koja ne prelazi 20 litara čistog alkohola godišnje po kućanstvu. Svaka takva osoba dužna je prijaviti nadležnoj carinarnici proizvodnju za vlastite potrebe i registrirati se u registar trošarinskih obveznika, a trošarinu plaća 100 kuna ako je ispekao rakiju u kotlu obujma od 40 do 100 litara, odnosno 200 kuna ako je riječ o većem kotlu. U slučaju da ukupna proizvodnja za vlastite potrebe prijeđe 20 litara čistog alkohola, odnosno 50 litara 40-postotne rakije (16 gradi) godišnje po kućanstvu, mali je proizvođač dužan, uz iznos godišnjeg paušala, platiti i trošarinu od 53 kune po litri čistog alkohola za proizvodnju iznad dopuštenih 20 litara čistog alkohola.
Kada proizvođač koji nastupa na tržištu uza sva ta davanja na litru voćne rakije doda PDV, njezina cijena, uz minimalnu zaradu koju će ostvariti, doseže sto kuna. S druge strane, na crno se litra slične rakije prodaje po 35 ili 40 kuna. Registrirani, legalni, proizvođač, sasvim je jasno, nije konkurentan.