Kako bi donekle rehabilitirali režime koji su Hrvatskom haračili nakon 2000. godine, dakle, nakon smrti prvog hrvatskog predsjednika doktora Franja Tuđmana, uz ostale kapitalce, u ilustraciju naslova članka o javnom dugu, stavili su i fotografiju prvog šefa države, već spomenutog Tuđmana. Dakako da se radi o manipulaciji tiskovine čiji se kukavički gazda bogatio dok su branitelji ginuli, naravno da je za puno toga što se katastrofalno dogodilo posljednjih 13 godina odgovaran Jutarnji list, predvođen Ninoslavom Pavićem i neobrazovanim Davorom Butkovićem koji su, indirektno, podržavali Sanaderovu haračinu Hrvatskom. Hrvatska je jedna od rijetkih država na svijetu koju su upropastili i mediji, dakle, ne samo političari. Riječ je, nažalost, o legalnoj pljački.
Pustimo sada ratne kukavice, o kriminalcima bez dokaza ne možemo govoriti, o moralnim ništarijama, dakako, možemo, no, biti moralna nakaza ne znači puno u moralno uništenoj zemlji, u kojoj moral odavno ne stanuje.
Dakle, javni dug u ovom trenutku je katastrofalan, gotovo kao i osobni dug Ninoslava Pavića kome aktualni režim, na čelu s riječkim jastrebom Slavkom Linićem, svakodnevno ide na ruku, Pavić još uvijek nije propao samo zato što je bio blizak sa svim režimima koji su posljednjih trinaest godina upropaštavali Hrvatsku, do kraja godine javni dug premašiti će, kako piše režimski bilten, 85 posto BDP-a, Hrvatska, kada kažemo Hrvatska mislimo na režime koji drmaju Hrvatskom, je uspjela zadužiti 'svako dijete za 265 000 kuna. NARAVNO, NE GOVORIMO O DJECI BIVŠE SOCIJALISTIČKE BURŽOAZIJE KOJA JE POPLJAČKALA HRVATSKU, kao niti o djeci tajkuna. Na njih, kao i na njihove očeve, dug se ne odnosi.
U prvih deset godina, DAKLE DOK JE HRVATSKOM UPRAVLJAO TUĐMAN I HDZ, javni dug Republike Hrvatske dosegao je 47 milijardi kuna, režimi koji su došli nakon toga minimalno su taj isti dug utrostručili. Također, u prvih deset godina Hrvatska je vodila krvavi obrambeni rat, pod EMBARGOM, posebno treba naglasiti još jednom – pod embargom, u tom ratu pobijedila i obnovila nakon rata, sama, dakle, bez donacija, preko osamdeset posto kuća porušenih u velikosrpskoj agresiji. Drugim riječima, koliko god se kritiziralo Tuđmanovo vrijeme činjenica je da Hrvatska, s obzirom na okolnosti, solidno nosila s gospodarskim poteškoćama, tijekom Domovinskog rata nitko nije bio gladan u Hrvatskoj, svi su imali osiguranu zdravstvenu skrb, radile su se čak i transplantacije koje se inače u takvim okolnostima, u okolnostima neposredne ugroze, ne rade nego se čekaju bolja vremena.
Danas ima onih koji u Hrvatskoj gladuju. Ono što je uslijedilo nakon Tuđmanove smrti horor je o kojem se redatelji ne usuđuju ni film snimiti s obzirom da bi ga morali zabraniti prikazivati u kinima budući da bi se radilo o dosad nezamislivoj stravi, neviđenoj na velikom platnu. Iako je imao velike ovlasti u polupredsjedničkom sustavu Tuđman ipak nije bio premijer i nije, poput Mesića, gubio čekove hrvatskih iseljenika. Naravno da Tuđman nije potpuno nedužan, ali je 'mala beba' za legalne lopove koji su došli nakon njega.
Pokušaj da se Tuđmana optuži za sve loše što se događalo u ovoj državi više puta je propao, pokušaj da se moralne ništarije, ratne kukavice i legalne ratne profitere, optuži, makar i samo moralno, za smrt brojnih hrvatskih branitelja s obzirom da nisu bili na bojištima diljem Hrvatske kako bi tim braniteljima pomogli i spasili im život kad je trebalo tek je počeo, on je opravdan i to moralne ništarije znaju. Zato i pišu o javnim dugovima kao da sami nisu sudjelovali u legalnoj pljački Hrvatske, a jesu, itekako jesu. Opljačkali su nas oni koji su se stalno derali: 'DRŽITE LOPOVA...'