Na ova, a i još mnoga slična pitanja, sinoć u hotelu Lero, integrativni terapeuti Dane Cvijanović i Marija Meter pokušali su dubrovačkoj publici približiti odgovore. Javno predavanje o aspektima naše psihe, maskama koje pokazujemo svijetu i koje nama upravljaju naišlo je na pozitivne reakcije Dubrovčana koji su htjeli znati više o tome kako izaći iz uloga koje igramo i zapravo biti ono što jesmo.
Sve počinje u djetinjstvuMaske se najčešće izgrade u dobi od treće do pete godine.
'Dijete plače, viče, pa malo skače, a roditelji sve što naprave je viču na njega da prestane. Kad dijete prestane počne razmišljati da s njime nešto nije u redu čim mama ili tata viču na njega. 'Sram te bilo' česte su izreke ljutih roditelji, umjesto 'Ovo ne smiješ raditi ali ja te i dalje volim'. Dijete će učiniti sve da udovolji roditeljima, da dobije pažnju i ljubav a pri tome gubi doživljaj sebe, adaptira se roditeljima i tako dolazi do maske'... objasnila je Marija na početku predavanja kako uopće stječemo naše maske.
Postoje tri tipa maski, maska ljubavi, moći i odvojenosti. Dane je istaknuo kako ne moramo uvijek imati samo jednu masku, već ih se može kombinirati. Tako istovremeno možemo biti savršena supruga, odlična majka i brižna domaćica, ali i savršen dečko...
Maska ljubaviDane i Marija su objasnili kako se ova maska koristi iz uvjerenja da moramo biti ljubazni i dobri prema svima kako bi bili prihvaćeni. Ljudi s ovakvom maskom nemaju snagu za borbu, to nisu jake osobe. Često se nađu u partnerskim odnosima gdje ovise o nekome. Međutim, smatraju se superiornima jer oni svima pomažu, sve rade, a okolina im to ne vraća na isti način. Zato se kod njih javlja i uloga žrtve gdje skrivaju svu svoju ljutnju i bijes. Krive druge za sve i smatraju da moraju biti dobri da bi dobili ljubav jer jedino kada dobiju ljubav tada vrijede.
Maska moćiDijete koje iskusi bol i razočaranje ne želi se više vratiti u taj osjećaj i zato postaje 'moćno'. Počne negirati sve osjećaje osim ljutnje, objasnio je Dane. Smatra da ako je najjači i najpametniji da jedino onda vrijedi i jedino je onda siguran. To je osoba koja se stalno mora dokazivati 'Je li tako da sam najbolji?'. To je osoba koja troši jako puno energije ali i koja skriva ogroman osjećaj krhosti.
Maska odvojenostiTo su osobe koje nisu upsjele 'ući' u prve dvije maske. U pogledu s drugima one su nedodirljive, istaknula je Marija. Ali su i usamljene jer razmišljaju ' Sve što pokušam preko ljubavi neću uspjeti', sami sebi kažu da im to ne treba. Takve osobe često neće ni priznati da imaju problem.
Kako prepoznati svoju masku?'Maske stalno traže potvrdu, one nisu naše prirodno ponašanje i zato iziskuju jako puno energije. Treba odvojiti vremena da bi ih prepoznali. Trebamo se upitati 'Što ja to skirvam?', 'Koji se osjećaji nalaze ispod moje maske?', dalje je kazala Marija.
'Ujutro čim se probudimo svi automatski navučemo masku, nešto poput rutine pranja zubiju i umivanja. Odemo na posao, dođemo doma i mrtvi smo umorni, iscrpljeni, istrošeni. Koliko puta ste bili na kavi s prijateljicom ili prijateljem koji uvijek pričaju jedno te isto i jednostavno iscijede sve živo iz vas, i kad dođete s te kave vi ste nikakvi?', 'Što je s ljutnjom koju osjećamo na poslu jer šef viče na nas. Tada nastradaju oni doma, oni najbliži koji su šalicu ostavili tri milimetra malo više lijevo?', upitali su predavači publiku.
Koliko života imamo?Koliko života imamo, postoji li gušt, osjećaj slobode? Živimo li punim plučima ili držimo sliku?, upitao je Dane i kazao ' Ne postoji reklama budite tužni u svom novom BMW-u, ne, nego se smijte od uha do uha, iako vam nije do smijanja.' Zatim je jedna gospođa iz publike kazala 'Ali ako nisi nasmijan i vedar nitko se ne želi družiti s tobom?, dok je druga gospođa kazala da kad je rekla susjedu što napokon misli završila je na sudu. Međutim, priznala je da bi opet učinila isto, jer osjećaj slobode kaže bio je vrijedniji od bilo kojeg suda. I upravo je Dane i kazao kako cjena uvijek postoji te kako moramo prihvatiti sve osjećaje jednako, i tugu i radost, jer oba osjećaja izlaze iz istog kanala'.
Osvijestite svoje maske!Ono što možemo napraviti je prepoznati odnosno osvijestiti svoje maske/obrasce ponašanja koje vučemo iz djetinjstva. Bitno je biti svjestan, istaknula je Marija dodajući 'Maska nama treba služit, a ne nas kontrolirati! Prvi korak je prepozanti što radimo, što želimo, a drugi korak je prihvatiti sve osjećaje sakrivene ispod osmjeha. Trebamo kao odrasli ući u bol koju skrivamo još od djetinjstva, trebamo razbiti te obrasce i zato nam treba pomoć, druga osoba koja će nam biti svjedokom naše boli, objasnila je Marija. 'Moramo upoznati svoj strah i polako mu dozvoliti da izađe na površinu.'
Oboje su istaknuli kako osviještenje najčešće dolazi kada se pojavi kriza kao npr. napadi panike koji su jasni pokazatelj da nešto ne štima. Kriza se javlja i u obliku tjelesnih bolesti i najčešće ljudi tek tada počinju prepoznavati svoje maske, bol, strah i ljutnju koju godinama nose. Može se i puno prije krize prepoznati te obrasce i raditi na njima tako da do kriznih situacija, bolesti, uopće ni ne dođe i to je razlog kazali su Marija i Dane zašto su se i odlučili za javna predavanja.
'Ovo je predavanje za razmišljanje, za one koji žele nešto promijeniti u svom životu', nakraju su istaknuli Dane i Marija koji će iduće predavnje, na drugu temu, održati sredinom prosinca također u hotelu Lero.
Integrativni terapeuti Marija Meter i Dane Cvijanović još se bave i bioetrapijom po metodi Zdenka Domačića i energetskim iscjeljivanjem po metodi Barbare Brennan. Već tri godine za redom dolaze u Dubrovnik gdje jednom mjesečno održavaju četverodnevne tretmane po metodi Zdenka Domačića.
'U Dubrovniku postoji veliki interes, i upravo iz toga razloga smo odlučili početi s predavanjima čija je svrha da ljudi zastanu i upitaju se zašto su kronično umorni i zbog čega troše toliko energije. Previše imamo automatizma u životu. Postali smo kao i onaj hrčak koji stalno trči u krug u onom svom kolutu', na kraju nam je kazala Marija a njezin kolega Dane dodao je kako su predavanja tu da bi ljudima približila ono što već sami znaju te kako bi ih pogurala da se zapitaju, reagiraju prije nego što ih život odnosno kriza na to natjera.
Ana Pavlović/PortalOko.hr
Ana Pavlović/PortalOko.hr
Ana Pavlović/PortalOko.hr
Ana Pavlović/PortalOko.hr
Ana Pavlović/PortalOko.hr