Dakle, Tomić se ovog puta ponovno, i naravno tako sto puta, okomio na Hrvate Bosne i Hercegovine. Kod većine hrvatskih ljubitelja dobre žestice i raznih drugih opijate, takozvane urbane ljevice, a u stvarnosti smrdljivih besramnih likova kojima nije mrsko primati plaću od ljudi koji državi duguju stotine milijuna kuna, ostao je ukorijenjen jedan stereotip o Hercegovcima kao, kao on kaže, dinaroidima koji eto nikad, osim kamena, i bojišta tijekom Domovinskog rata, ništa drugo nisu vidjeli.
Inače, dok se Tomić u zrcalu divio prelijepoj odori komunističke JNA Hercegovac Blago Zadro ginuo je od ruke razbojnika te iste vojske. Blago Zadro poginuo je 16.listopada 1991. godine, dakle, nekoliko dana nakon što je aktualni ministar hrvatskih branitelja, neki bi rekli uz pomoć vojne policije, napokon pronašao put do ratišta.
Piše Tomić kako muškarci u Grudama uglavnom sjede po kafićima te plješću jedne druge po butinama. Hehehehehe.. Za mnoge rasističke stereotipe o hercegovačkim Hrvatima smo čuli, hrvatski moderni fašisti početkom novog milenija s tolikom mržnjom su pisali i govorili o Hrvatima "iz susjedne države" da bi im na tome pozavidjela i nacistička Njemačka, međutim, za ovaj, o kojem piše Tomić, još nismo.
Izgleda kako Ante Tomić nije dobio po guzi u Hercegovini kad je onomad posjetio Međugorje i krenuo na put obraćenja, koje, naravno, nije dugo potrajalo, neki poroci ne ostavljaju se tako lako. Uostalom, mirogojček je opasna tekućina koja itekako grije u ove jesenske, sve hladnije, dane. Vjerojatno će Hercegovci u budućnosti znati kako postupiti s Tomićem i gdje ga, umjesto rukovanja, potapšati prilikom upoznavanja.
Rekli smo da Tomić postaje Apač, naime, nesuđeni general je napisao kako bi radije postao Apač nego bio jedini Hrvat na svijetu uz Nina Raspudića. Nejasno je samo zašto je loše biti Apač ili, konkretno, zašto je bolje biti Hrvat nego Apač? Obzirom kako su manje više svi Tomići Hercegovci, pravo je pitanje je li Ante Tomić možda neostvareni Hercegovac - rasist?