Lijepi izgled sva vrata otvara. Neće ići, mnoga i prelako zatvara. Pamet i oštar um, otvaraju sva vrata. Neće ići, budu nekad i neprimijećeni, radi drugih interesa. Maštovitost ( posebno seksualna) otvara sva vrata. Neće ići, ne sva ako nedostaje drugih, bitnijih detalja.A ljubav, lijepi izgled, pamet, maštovitost i novac? Ima li imunih na taj spoj, recite mi, nisam sigurna što da dodam.
Da, definitivno je lako odbiti nekog tko vam nije privlačan ni zanimljiv no što se desi kad stigne nemoralna ponuda od osobe, koja je „ispala iz vaših snova“? Ide li uz savršeni paket i nedostatak rizika ili ga neodgodivo prati? Ima li imunih na – stil, odnosno šarm i gard, duhovitost i osmijeh, koji će dio enigme ipak sačuvati za sebe? Ima li imunih na karakter, koji okuplja sve najbolje od osobe i da li ih uopće i kada treba biti?Što sve sobom nosi jedno jedino „da“ i koliko snova se radi istog „da“urušilo?
„Ljepota je ponekad teret“, uzdahnula je pomalo tužno R. promatrajući poruku, sličnu prethodne dvije, koja je doletjela u inbox. Pitala se što bi druge žene učinile na njenom mjestu jer ignoriranje iste nije puno pomoglo. Bila je čak i ljuta na sebe što je uopće stavila svoje nove fotografije na društvenu mrežu jer je njima pobudila mnoge interese i strasti. Pošiljatelj je bio uporan i svaki put povisivao je svoj ulog, krećući od druženja na skupocjenim plovilima i od luksuznih automobila, preko večera, poklona i druženja na luksuznim mjestima po svijetu, što je sve, bezpogovorno, bio spreman i platiti. Nakon ignoriranja njegovih poruka, predložio je da mu pokloni tek poneki dodir i poljubac a kasnije, što vrijeme donese. Činilo se da je bio spreman sve učiniti za nju te se pitala je li u stvari riječ o podvali, dokazivanju samome sebi, hranjenju ega i trijumfalizmu, ili tvrdoglavosti u tvrdnji, kako su sve žene na prodaju, da se ne razlikuju u željama i cilju te da samo treba imati drugi pristup u osvajanju jer nema neosvojivih tvrđava, postoje samo loši osvajači.Ili je iz njega progovarao tihi očaj, patnja, nezadovoljstvo vlastitim životom, tuga što je zakasnio ili propustio puno, puno godina? Koju je točno prazninu želio popuniti?
Tvrdio je kako nije stvar u ljepoti i da može imati bilo koju, čak i ljepšu no nju je, eto, radi „neodoljive ukupnosti „ odabrao i sad očekuje da objeručke ponudu prihvati i s njim bude sretna. Odakle mu uopće pomisao da ona nije sretna? U njenom životu, kao po špagi, nanizali su se uspjesi, privatno i poslovno i bili su opipljivi, stvarni. Njegova ponuda nije bila jedina, odbijala je godinama jednog po jednog, zbog svojih principa i samo zbog jednog muškarca, stalnog partnera. Na njena nabrajanja o svojoj sreći, zgodni bogataš je iznova povisivao svoj ulog; činilo se da ga izazov, njen otpor i nadmetanje uzbuđuju.
- Bit će ti žao. – napokon je stigla poruka, potpuno drugačijeg sadržaja a ona se na tren zapitala što bi to trebalo značiti i što bi točno mogla propustiti radi svojeg čvrstog „ne“. Koliko li je samo puta čula istu rečenicu! Odahnula je, sluteći kako će se napokon sam udaljiti. Nije pametno tjerati ljude od sebe zauvijek, pomisli, nikad ne znaš kad će ti zatrebati no ipak, taj stil...hm, taj stil joj se nije sviđao. Štoviše, manipulatorski stav potpuno je odbijao.
Istu je bitku vodio i njen dobri prijatelj, s druge strane „žice“. Nudila mu se bogata, lijepa nasljednica, puna ljubavi no on uporno nije pristajao na njenu bračnu ponudu. Povjerio se kako nema namjeru „izgubiti sebe“ i da nije na prodaju. Nanjušio je kako nasljednica već sad pokušava manipulirati njime te je posumnjao da će vremenom biti još gore. „Želim ostati svoj a s njom to neću moći nikada.“, tvrdio je, pružajući jak otpor.
Razmišljala je o njegovim riječima. Da, tako stvari stoje. Biti i ostati svoj, to je smisao, ne pasti pod ničiji utjecaj.
Postoje neke stvari koje nisu na prodaju a jedna od njih je naša duša, čime i fraza „prodana duša“ pojašnjava mnoga nerezonska ponašanja. Ljudi prodaju sebe na svakom koraku, na svakom planu, za razne svote i štošta, od karijere do luksuznog života a ponekad i iz obijesti, kako bi što više nalikovali slavnima i skratili udaljenost između svojih i njihovih života. Nije im za zamjeriti jer svatko sebi priželjkuje najbolje.
No na sve to baca sjenu najveća od svih prodaja – ona samoga sebe, iznutra. Najveća od svih prodaja i moguća prevara jer uz nju često putuje prevelik rizik, da odnos uloženog i dobivenog neće biti isti. Kakav je okus te prodaje? Metalan, slan, kiseo? U svakom slučaju neugodan, nešto vam smeta, ali ne znate što je to. Peče u grlu i štipa a ne znate što je. Možda okus savjesti, koja progovara iz dubine bića?Može li se biti sretan bez milijun dolara? Može, naravno da se može živjeti sa puno, puno manje, što dokazuju sretnici, koji samo sanjaju o takvim svotama. Može li ih se odbiti? Može li se odbiti nemoralna ponuda? Može, čak i da nam kasnije bude žao jer za mnoge, i to je bolje od bijega od ogledala, iz kojeg nam se više ne smiješi par poznatih očiju na koje smo navikli tokom života.
A što kad se „prodaje iz srca”, radi druge “prodaje iz srca“? Zove li se to prodaja, izdaja ili susret srodnih duša?
Kad se sretnu „srodne duše“, sličnog pa čak i istog stila, karaktera, svaka radnja učinjena iz duboke ljubavi poprima drugačiji okus. Naša srca ne poznaju brojeve već samo raspon i dubinu osjećaja.
Kad „se prodajete“ za materijalno, dobivate privremeno ali zauvijek gubite snagu svojeg karaktera i izdajete sebe?Kad „se prodajete“ za velike, krupne stvari, poput „ bezuvjetne ljubavi“ u kojoj možete dati i zadržati „sebe“, možete samo proširiti svoje unutarnje i vanjsko bogatstvo?!
Ako je to grijeh, zašto su onda stvorene srodne duše? Možda da zajedno griješe i da se zajedno tješe?
Kako god, nitko nije imun na stil i karakter, prijatelji i ja došli smo do istog zaključka. Karakter se nudi ali sa stilom koji obara a takav stil ne može (pre)živjeti bez karaktera.