JE LI OVO TODORIĆEV NAJVEĆI GRIJEH? Odbio donirati vodu 18-torici branitelja koji hodočaste do Vukovara

Hodočašće od Kutine do Vukovara ima posebno lijepu namjeru – pokloniti se svim vukovarskim žrtvama. Namjera ovog hodočašća još je ljepša, ako znamo da je sve organizirano od strane velikih braniteljskih imena, pa će tako njih 18 kroz šest etapa po vrućini propješačiti 204 kilometra, sve do grada heroja. Naročito veselje u Vukovaru donijet će im “Vukovarske iskrice” Udruga za pomoć osobama s mentalnom retardacijom, s kojima ovi branitelji otprije imaju posebno lijep odnos.

Puno kilometara i visoke temperature ponukale su hodočasnike, većinom branitelje, da zatraže donaciju vode. Logičan izbor bio je Jana, jedan od proizvoda kojim se Ivica Todorić najviše diči:

– Odbili su nam donirati vodu, dobro ste čuli – doznajemo od hodočasnika.

– Dakako, jesmo iznenađeni jer je riječ o vodi, ali nikako nismo razočarani. Nama ništa neće pokvariti odluku da pješačimo od Kutine do Vukovara. Štoviše, nismo se nikome ni javno požalili jer… Jednostavno želimo da ovo hodočašće protekne u lijepom ozračju.

Iako su hodočasnici ovu priču pokušali držati podalje od javnosti, ona je isplivala, a smatramo – i trebala je. Jer odbiti donirati vodu ljudima koji su se među prvima “podmetnuli” u oslobađanju Hrvatske, otprilike u vrijeme kada je Todorić gradio tajkunski imidž, krajnje je nemoralno i za svaku osudu. Ali to nije sve… Žrtve Todorićeve “darežljivosti” su ni manje ni više, nego i ljudi s mentalnom retardacijom iz Udruge “Vukovarske iskrice”:

– Udruga je sudjelovala u nagradnoj igri akcije “Jana – voda s porukom”. Nagrada za dobitnika iznosila je 25.000 kuna, a do nje se dolazi klikanjem na određenu osobu ili udrugu za koju smatrate da im je novac najpotrebniji. Mi smo u dva dana prikupili pobjedničke klikove i bili presretni. A onda je stigao ugovor na kojem je pisalo “do 25.000 kuna”, i to je zapravo, bio prvi signal da “kapljice dobrote” neće opravdati svoj naziv. A onda se otkrilo da pobjednik ne dobiva novac, nego stvari (hrana, odjeća, namještaj)… Nismo cjepidlačili, iako smo što se navedenog tiče opremljeni i upravo novac bi nam dobro došao. Ugovor smo potpisali  1. srpnja 2014., a rok za isporuku stvari bio je 30 dana.  Dakle… 30 dana. Do dana današnjeg, stvari stižu na kapaljku i to na moje moljakanje, mejlanje i zivkanje. Evo, prošla je godina dana a mi smo (sve po malo) dobili stvari u vrijednosti 12.000 kuna.  Duguju nam iz trgovine Velpro slatkiše, napitke i higijenske potrepštine u vrijednosti preko 5.000,00 kuna. I tako već skoro godinu dana, ja zovem i moljakam, a štićenici – dobitnici nagrade, čekaju. Ja sam čak predlagala račun u Konzumu u kojem bi mi taj svoj iznos trošili ovisno o svojim potrebama, ali su tu ideju odbili riječima da oni “ne daju novac”. Sve skupa smatram velikom sramotom – kazala je predsjednica Udruge “Vukovarske iskrice”, Lilijana Radobuljac.

Nakon ovakvih spoznaja, riječ nemoral doseže jedan gotovo nedostižan nivo, pri čemu kompanije Ivice Todorića odbijaju donirati boce najobičnije vode hrvatskim braniteljima – hodočasnicima, a ne libe se niti “vući za nos” osobe s poteškoćama u razvoju.