Mnogi Hrvati se teško prilagođavaju na promjene. Brzo su naučili pjesmice poput himne Hej Slaveni, Od Vardara pa do Triglava, Druže Tito mi ti se kunemo...itd. Isto tako mnogi i danas pamte datume - 29. novembar, 25. maj, 22. decembar.
Sada moraju zapamtiti nove datume - Dan državnosti, Dan neovisnosti, Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, a uz to moraju naučiti točno riječi "Lijepe naše" kao i druge domoljubne pjesme kako im netko ne bi spočitnuo da ne vole Hrvatsku. Previše za sve one mozgove koji u Jugoslaviji nisu trebali misliti nego samo slušati i ne dirati u Tita i Partiju.
Jednoga takvog, koji misli da je narod njegov i da ga moraju svi slušati, imamo nažalost za premijera. Najtočnija i najbliža analiza njegova ponašanja je otcjepljenje parcijalne psihe. Etimologija takvog stanja je trauma, odnosno emocionalni šok zbog raspada Jugoslavije pri čemu mu se i otcijepio "komad" psihe. Uzrok takvog stanja je moralni konflikt ili bolje rečeno kompleks koji utječe na njegove sve češće escapade, koje mu remete razumno ponašanje i dovode do patološkog narcisoidnog poremećaja čije su posljedice sve učestalije agresivno ponašanje (razbijanje stolica nakon Kolindine pobjede).
Svaki čovjek ima u sebi osjećaj manje vrijednosti, koji prerasta u sve veći kompleks kada ga se konstantno potcjenjuje. Na kompleks utječu, kako tjelesne mane, tako i odgoj u "staklenoj kutiji", što je i njegov slučaj, zbog čega gubi osjećaj za stvarnost, odnosno stvara osjećaj više vrijednosti koji kasnije prerasta u prepotentnost, agresivnost i aroganciju prema svakome tko se s njima ne slaže ili im ne služi.
Žestokim napadom na novoizabranu predsjednicu uz dobro zamaskiranu SMB topničku potporu izdušenih komunističkih mozgova, odgojenih u "zadnjem punjenju" ćevapčića i leskovaćkih mučkalica u aorist ambijentu Lepe Brene, najavio je, očito gladan krvi, "antropofagiju" izrodima Hrvatima koji se usuđuju pozivati na domoljublje čime vraćaju nacionalizam i podijeljenost u društvu, kako je brzo primijetila i reagirala, nakon posjeta novoizabrane predsjednice, prosvjednicima u Savskoj, "genijalna" politička analitičarka srpske provenijencije Aleksandra Kolarić.
Hrvatska ne smije nikada zaboraviti da su, od onih koji su je napadali, gori samo oni koji je nisu branili. Hrvatska im ne zamjerava što su se skrivali u podrumima, skloništima i drugim državama. Zamjera im što ne prenose istinu, već laži, o njenim patnjama i stradanjima.
Zbog svog niskog "ja" koji nema osjećaja za bližnjega, slučajni premijer Milanović se nikada neće riješiti svoje rak rane, "omiljenog" predsjednika Tuđmana i nosit će ga kao podsjetnik na ratne godine kada se stvarala Hrvatska u krvi mladih ljudi čiju sudbinu oskrvnjuje kad god mu se ukaže prilika za to.
Njegova mržnja izaziva agresiju i poziva na nasilje, a zapravo je bolest koja napada podmuklo i izjeda čovjeka iznutra. Sigmund Freud je takvo stanje definirao kao svojstvo ega koji želi uništiti izvor svoje nesreće. Takva osoba ne shvaća da se izvor vlastite nesreće ne nalazi u vanjskom svijetu nego u njemu samome, u njegovom unutarnjem. I zato mu je uvijek netko drugi kriv, a česta poštapalica mu je da je krivo i vrijeme u kojem živimo. Njegov prekomjerni ego je samo znak njegove sitne duše i on to svako malo potvrđuje i jasno, svoje mišljenje nikada ne mijenja jer voli više sebe nego istinu.
A "njegova istina" (za koju je naravno HDZ kriv) je 400 tisuća nezaposlenih, 350 tisuća blokiranih, 280 milijardi duga, 70 posto ljudi na rubu egzistencije, oduzimanje prava radnika, zdrastvo i školstvo u rasulu, konstantno obezvrijeđivanje branitelja, prodaja hrvatsklog blaga u bescijenje za velike provizije, vrijeđanje svih kršćanskih vrijednosti i što je najgore, nikada veća podijeljenost naroda.
Što smo dragom Bogu skrivili da imamo takvog premijera i kada ćemo ga se riješiti?