Hrvatska će svoj plasman u polufinale tražiti preko uvijek neugodne Poljske, nešto slabije Rusije i protivnika koji nam je odnio tolike snove, dakako, Karabatićeve Francuske. Mada je danas Karabatić bolji kladioničar nego rukometaš još uvijek je glavna zvijezda Tricolora te će biti najveća prepreka reprezentaciji koja i bez Ivana Balića pokazuje svu svoju moć i talent koji ne presušuje. Kad smo već kod Ivana Balića, nesumnjivo jednog od najvećeg hrvatskog, a možda i svjetskog, rukometaša svih vremena. čija je rukometna čarolija počela sjati punim sjajem prije više od deset godina u Portugalu, neki će reći, i neće biti posve u krivu, da danas Domagoj Duvnjak igra puno bolje nego što je 'šminker' Ivano ikada igrao. No, Duvnjak nema onu medijsku privlačnost kakvu je imao Balić. Nema ni tu karizmu, no, zar je to ono najvažnije? Duvnjak je skroman momak koji na terenu gine - za Hrvatsku.
Dvoboj protiv Francuske, medijski kolokvijalno nazvan, zbog velikog rivaliteta, najljepšom ljubavnom pričom, el clasico je svjetskog rukometa, dvije najveće ekipe 21. stoljeća ponovno oči u oči. Kao i uvijek pobjednik će se znati tek kad sudac odsvira kraj, ne vjerujemo da je mogući neki drugi ishod, ne bi bilo pravedno kada ne bi bilo neizvjesno, mada smo na posljednjem velikom natjecanju, dakle, Svjetskom prvenstvu, napokon svladali Francuze i ostavili ih, poslije dugo vremena, bez medalje.
Igor Vori zabija kao mladić, tako se i tuče na crti, mada njegova igra uvelike ovisi o 'veznom redu', dakle, igračima poput Balića, ako nema Balića tu su Buntić, Duvnjak, tu je Hrvatska predvođena toliko i nepravedno osporavanim Golužom, izbornikom koji se prije dvije godine odlučio na hrabar potez, na koji bi se odlučio malo tko, da ne kažemo nitko, na reprezentaciju bez Balića. Kao bivši igrač Goluža je zapravo shvatio ono što samo bivši znaju, nema ništa tužnije od nemoći na terenu nekoć velikog čarobnjaka, što je Ivano, ponovimo, unatoč svim kritikama bio. Njegovi potezi imali su dušu, oni su, mada i zahvaljujući medijima, punili dvorane, zbog igrača poput Balića vrijedilo je dolaziti na utakmice. Današnja generacija, predvođena nekolicinom iskusnih, zaslužuje priliku, dakako, podršku. Protiv Švedske bili smo navijački nadjačani, no, to žutima nije pomoglo, srećom.
Ima i jedna dobra stvar u čitavoj četvrtfinalnoj zavrzlami, naime, Kauboji, sve kad bi i birali, baš što su nekoć znali ne kalkuliravši, u polufinalu, gdje im je i mjesto, kamo će, uvjereni smo, stići, ne mogu naletjeti na Francusku.