Prije 24 godine čitava Hrvatska bila je jedan Vukovar, Dubrovnik je gorio, Karlovac bio pred padom, Šibenik tek krenuo u protuofenzivu nakon rujanskog rata, pred Zadrom su bili nacisti, Petrinja je već platila danak, Glina također, Gospić je živio u mraku, Sisak na prvoj crti, Slunj je pao... Heroji su stvarali državu, 'neobrazovana sirotinja', kako ih je nazvao vođa komunističke partije Hrvatske, koja se očito još uvijek nije reformirala, niti će se reformirati sve dok primitivci poput Marasa, Stazića, Jovanovića... budu širili mržnju ovom zemljom, Zoran Milanović.
Prije 24 godine heroji su stvarali državu, Milanović je iz nje bježao, nije se usudio ostati čak ni među svojom 'elitom' u Zagrebu, zbrisao je što je dalje mogao, do Belgije. Pobjegao bi on i na Aljasku, samo da su ga stanovnici te daleke zemlje, koju su Sjedinjene Države za bagatelu kupile od Rusije, htjeli primiti.
Dvadeset i četiri godine prošlo je od pokolja u Škabrnji i Vukovaru, medijski razbojnici i dalje ne znaju što se u Vukovaru zaista dogodilo, govori se o ratu, ratnim žrtvama, o 'nekome' tko je sravnio grad sa zemljom, tko je ubijao civile, ali se ne govori tko, ne imenuju se krivci, iako se oni znaju. Sve se manje spominje velikosrpska agresija. Krvnici Vukovara kažnjeni su kao da su orobili kiosk u kvartu i odnijeli nekoliko šteka cigareta, mnogi su se izvukli. Šljivančanin, Mrkišić, Radić, 'čuvena' zločinačka vukovarska trojka dobila je tragične kazne na političkom sudu u Haagu, za zločine nisu odgovarali vodeći generali komunističke Jugoslavenske narodne armije, Kadijević, Rašeta, Adžić..., također su se izvukli, Slobodan Milošević umro je u Haagu, njegov potrčko, Ivica Dačić, na vlasti je u Srbiji, zajedno sa Šešeljevim nacistima, Aleksandrom Vučićem i Tomislavom Nikolićem.. Vukovar je možda doživio priznanje, od mnogih iskreno, od nekih baš i ne, no, Vukovar pravdu nikada nije dobio.