Prije malo više od mjesec dana u Zagrebu je održana promocija novog dokumentarnog filma Jakova Sedlara “Moja voljena Hrvatska” koji govori o životu nogometaša i domoljuba Josipa Šimunića. Šimunić ovih dana boravi u Kanadi i SAD-u gdje promovira dokumentarac po gradovima s velikom zajednicom Hrvata, a posljednji su bili San Pedro i Los Angeles. Dokumentarac prati njegove nogometne početke u Australiji, nastupe za hrvatsku reprezentaciju te završetak karijere nakon vikanja “Za dom” poslije utakmice s Islandom. Šimunić je u San Pedru dao i intervju za portal CroatianSports.com. Bio si već u 7 gradova u Kanadi i SAD-u, kako te dijaspora primila? “Zasad je bilo fantastično, jako sam sretan. Cilj putovanja je bio prikazati video što većem broju ljudi, posebno hrvatskoj zajednici.” Zašto dokumentarac i ova turneja? “Htjeli smo prikazati pravu priču. Prošlo je 2 godine od svega što se dogodilo, od “Za Doma spremni”. Bilo je previše negativne manije, nisam imao priliku reći svoju verziju priče. Jakova Sedlara pitali su mnogi prijatelji što učiniti. Eto napravili smo film”. Dobili ste puno podrške iz dijaspore, čak su i skupili 5 tisuća dolara za vašu kaznu. “Rođen sam i odrastao u Australiji, ali jako sam povezan s Hrvatskom. Mislim da je to velika stvar, da znaš tko si i odakle dolaziš, jer to si ti, to je tvoj identitet. Sjećam se kad sam došao u Hrvatsku da su me zvali klokan, bilo je malo neugodno, ali s vremenom mi više nije smetalo. Navikao sam, odrastao sam u multikulturalnoj sredini.” Počeo si igrati za Hrvatsku 2001. Jesu te prihvatili kao svoga ili su na tebe gledali kao na stranca? “Dobro su me prihvatili. Možda je malo bilo teže na početku, ali ne s igračima, već s medijima. Ali ljudi te na kraju prihvate tko si. Glavni fokus mi je bio da imam uspjehe s nacionalnom momčadi.” Uzeo si mikrofon na Maksimiru i vikao Za dom spremni s navijačima. Znam da si rekao u dokumentarcu da nisi učinio ništa krivo. Kad si shvatio da nešto nije u redu? “Odmah nakon utakmice jedan novinar me upitao bojiš li se kazni zbog toga, odgovorio sam da ne zna ništa o hrvatskoj povijesti i da bi trebao malo pročitati i ne pitati me to pitanje. Nakon toga je uslijedila velika propaganda protiv mene, to je tužno, ali to je dio života. Sad moram dokazati da su ti ljudi u krivu, znam da nisam ništa krivo učinio. Volim to što jesam i tko sam. Neki očito nisu zbog toga sretni, ali to nije moj problem”. Kako su te tretirali suigrači? “Imao sam stopostotnu potporu. Većina me je nazvala i rekla da ne vjeruju što se događa i da je to glupo. Rekao sam im da ne brinu, da rade svoj posao i da se ne upliću. Da ću sam snositi taj teret. Dvije godine kasnije i dalje se borim”. Rođeni si Australac. Domaći igrači, Modrić, Olić, Mandžukić, misliš li da su oni mogli na mikrofon pjevati to isto? “Morate njih pitati. Svi oni daju 100 posto za Hrvatsku, vole je. Kad igramo za reprezentatciju igramo za dres. Svatko ima svoj način pokazivanja osjećaja i ljubavi prema domovini. To je bio moj način kako da pokažem ljubav prema svojoj zemlji.” Bi li ponovno to učinio, ili bi to sad povukao? “Nikad to ne bih povukao, ponosan sam na to. To je tko sam i što sam. Mnogi su mi rekli da im je žao što nisam išao u Brazil. Dogodile su se loše stvari, političari i mediji što su učinili. Ali iskreno, to je vjerojatno jedan od najljepših načina da završim karijeru, i jako sam sretan zbog toga”, zaključio je razgovor Joe.
Pročitajte više na http://kamenjar.com/joe-simunic-medu-hrvatima-u-americi-sa-za-dom-spremni-je-pravi-nacin-zavrsiti-karijeru/, Kamenjar
Prije malo više od mjesec dana u Zagrebu je održana promocija novog dokumentarnog filma Jakova Sedlara “Moja voljena Hrvatska” koji govori o životu nogometaša i domoljuba Josipa Šimunića. Šimunić ovih dana boravi u Kanadi i SAD-u gdje promovira dokumentarac po gradovima s velikom zajednicom Hrvata, a posljednji su bili San Pedro i Los Angeles. Dokumentarac prati njegove nogometne početke u Australiji, nastupe za hrvatsku reprezentaciju te završetak karijere nakon vikanja “Za dom” poslije utakmice s Islandom. Šimunić je u San Pedru dao i intervju za portal CroatianSports.com.
Bio si već u 7 gradova u Kanadi i SAD-u, kako te dijaspora primila? Zasad je bilo fantastično, jako sam sretan. Cilj putovanja je bio prikazati video što većem broju ljudi, posebno hrvatskoj zajednici.
Zašto dokumentarac i ova turneja? Htjeli smo prikazati pravu priču. Prošlo je 2 godine od svega što se dogodilo, od “Za Doma spremni”. Bilo je previše negativne manije, nisam imao priliku reći svoju verziju priče. Jakova Sedlara pitali su mnogi prijatelji što učiniti. Eto napravili smo film”.
Dobili ste puno podrške iz dijaspore, čak su i skupili 5 tisuća dolara za vašu kaznu. Rođen sam i odrastao u Australiji, ali jako sam povezan s Hrvatskom. Mislim da je to velika stvar, da znaš tko si i odakle dolaziš, jer to si ti, to je tvoj identitet. Sjećam se kad sam došao u Hrvatsku da su me zvali klokan, bilo je malo neugodno, ali s vremenom mi više nije smetalo. Navikao sam, odrastao sam u multikulturalnoj sredini.
Počeo si igrati za Hrvatsku 2001. Jesu te prihvatili kao svoga ili su na tebe gledali kao na stranca? Dobro su me prihvatili. Možda je malo bilo teže na početku, ali ne s igračima, već s medijima. Ali ljudi te na kraju prihvate tko si. Glavni fokus mi je bio da imam uspjehe s nacionalnom momčadi.” Uzeo si mikrofon na Maksimiru i vikao Za dom spremni s navijačima.
Znam da si rekao u dokumentarcu da nisi učinio ništa krivo. Kad si shvatio da nešto 'nije u redu'?
Odmah nakon utakmice jedan novinar me upitao bojiš li se kazni zbog toga, odgovorio sam da ne zna ništa o hrvatskoj povijesti i da bi trebao malo pročitati i ne pitati me to pitanje. Nakon toga je uslijedila velika propaganda protiv mene, to je tužno, ali to je dio života. Sad moram dokazati da su ti ljudi u krivu, znam da nisam ništa krivo učinio. Volim to što jesam i tko sam. Neki očito nisu zbog toga sretni, ali to nije moj problem.
Kako su te tretirali suigrači? Imao sam stopostotnu potporu. Većina me je nazvala i rekla da ne vjeruju što se događa i da je to glupo. Rekao sam im da ne brinu, da rade svoj posao i da se ne upliću. Da ću sam snositi taj teret. Dvije godine kasnije i dalje se borim.
Rođeni si Australac. Domaći igrači, Modrić, Olić, Mandžukić, misliš li da su oni mogli na mikrofon pjevati to isto? Morate njih pitati. Svi oni daju 100 posto za Hrvatsku, vole je. Kad igramo za reprezentatciju igramo za dres. Svatko ima svoj način pokazivanja osjećaja i ljubavi prema domovini. To je bio moj način kako da pokažem ljubav prema svojoj zemlji.
Bi li ponovno to učinio, ili bi to sad povukao? Nikad to ne bih povukao, ponosan sam na to. To je tko sam i što sam. Mnogi su mi rekli da im je žao što nisam išao u Brazil. Dogodile su se loše stvari, političari i mediji što su učinili. Ali iskreno, to je vjerojatno jedan od najljepših načina da završim karijeru, i jako sam sretan zbog toga, zaključio je razgovor Joe.