Nikad se nitko nije do ove vlasti usudio ukinuti obilježavanje povijesno najvećeg pokolja Hrvata, onog na Bleiburgu, nikad se nitko do ove vlasti nije usudio ovako brutalno zabraniti daljnja istraživanja komunističkih zločina, nikad se nitko do sada nije drznuo objavom registra branitelja otvoriti huškanje branitelja sa manjom mirovinom na one sa većom, one sa većom protiv udovica iz domovinskog rata, jer umjesto da otvaramo pitanja neistraženih ratnih zločina vezanih uz 14 tisuća u ratu ubijenih Hrvata, mi imamo tihi građanski rat pod egidom 'jesi li bio u borbenom ili neborbenom sektoru'.
Koji je smisao te Matićeve podlosti osim da se goli temelj ove države, a to su svakako branitelji, međusobno izvrijeđa i posvađa da jedan od drugog na cesti okreće leđa? Jer ova je vlast mogla temeljito otvoriti niz krucijalnih pitanja poput onih vezanih uz još uvijek nerazjašnjena ratna silovanja, mogla je temeljito otvoriti pitanje i procesuiranja ratnih zločina u Hrvatskoj i odgovornosti za sve te srušene gradove, bolnice, škole i crkve. Ali, ne! Umjesto tih tema ova je vlast zabranila čak i istraživanja žrtava komunističkog terora, a širom vrata je otvorila temi tko je bio u borbenom, a tko u neborbenom sektoru i tko tu ima pet stotina kuna veću mirovinu!
I tu nije kraj: još nikad nitko nije od odvođenja zagrebačkog nadbiskupa Stepinca u Lepoglavu ovako na svim frontovima otvorio rat sa Crkvom, pa nadbiskupu dnevni tisak otvoreno prijeti objavom kompromitantnih materijala, nikad se u ovih četvrt stoljeća kao danas nije ovako patološki guralo Hrvatsku u regiju i na niz načina ideološki, ali i kadrovski vraćalo Hrvatsku u sredinu 80-tih. Taj povratak u prošlost i taj duboki naklon tadašnjim kadrovima ide tako daleko da na dan državnosti Milanović u jednoj ruci nosi vijenac Tuđmanu koji je stvarao državu i Račanu koji je u ključnom trenutku stvaranje te države rekao 'ne' hrvatskoj samostalnosti.
U cijelom tom paketu ideološke revolucije SDP je pripremio još dva poteza koji nas tom posebnom Milanović-Josipović mašinom vraćaju u prošlost. Jedan je manevar kojim se hrvatski Srbi trebaju kao masovni glasači vratiti 'materi', a u tom smislu rat s Pupovcem je posve logičan, upravo nužan i drugi je povratak istarskih glasova 'Partiji majci' za što je bila potrebna ozbiljna diverzija u centrali IDS-a. Naime, Istra je sa Kvarnerom bila 45 godina prava baza komunističkih i glasova i kadrova, tamo se čak ni 71 de facto nije osjetila, zamjetnim naseljavanjem Srba po Istri i po Kvarneru, od tih prostora se radila mala Jugoslavija, a samo u rovinjskom kraju je bilo ni manje ni više negoli 16 srbijanskih odmarališta, pretežno beogradskih, pa su srbijanci ne samo u šali Rovinj nazivali najzapadnijim srpskim gradom! Kako je analiza pokazala da je Josipović dobio iznimno velik broj glasova u Istri i kako je Istra tradicionalno bila vezana uz komunističku partiju, na Iblerovom trgu su zaključili da je vrijeme da se vrati 'dite materi'.
Uz nove pročišćene biračke spiskove gdje će minus bilježiti primarno HDZ, partija je zaključila da masovni povratak hrvatskih Srba pod partijske skute i povratak istarskih glasova partiji jednostavno mora biti dobitna formula za dugotrajnije zadržavanje svekolike vlasti u Hrvatskoj. I to počevši od ovih lokalnih izbora! I dok je otvoreni rat sa Pupovcem tekao paralelno sa naglašeno zamjetnijim brojem hrvatskih Srba ne samo u službenoj vlasti već i na svim razinama SDP-ovih struktura, čime je jasno manifestirana ambicija da se ponovo masovno pozove Srbe pod staru partijsku zastavu, za IDS je bio ipak potreban klasičan prevratnički puč.
Za tu prigodu je izabran Damir Kajin koji se odlučio za iznimno opasnu političku igru koja je objektivno na rubu pameti. Naime, Đilas je ostavio Tita nakon pet godina vlasti i otvoreno mu napisao da nije napravio nikakvu komunističku zemlju već da je iznjedrio Novu klasu. Savka i Tripalo su bili kakvih pet-šest godina u samom vrhu vlasti protiv koje su onda otvoreno ustali.
Mesić i Manolić su nakon četiri godine suradnje sa Tuđmanom pokušali puč, a naš Damir Kajin je praktički četvrt stoljeća desna ruka Jakovčiću, da bi odjednom zaključio da se Istrom upravlja kao Sicilijom i Kalabrijom, da postoje elementi musolinijevske vladavine Istrom nakon čega su svi pogled okrenuli prema Furiu Radinu sa kojim je Kajin desetljećima tijesno surađivao i baš nikad nismo mogli čuti ovakve kvalifikacije. A bilo je itekako prilike! Kajin, koji se probudio iz zimskog sna dugog četvrt stoljeća, sada nam priznaje da je Jakovčić na medije i PR agencije trošio pet milijuna kuna godišnje, zatim da Jakovčić vodi IDS kao mafiju, da kontrolira i upravu i sudstvo i policiju...
Što je za to vrijeme bio Kajin? Boškarin? Maslina? Spavač? Bedak? Pa tako glup ne može biti, čovjek ima vozačku dozvolu dakle neki minimum inteligencije ima poštambiljan, ima pravnu i poslovnu sposobnost, dakle notorni idiot nije... Jer, kad su to što danas on otkriva kao toplu vodu pošteniji mediji tvrdili i dokumentima objašnjavali niz godina ranije, onda je upravo Damir Kajin kao najglasniji tvrdio da su te teze obična laž! Zašto bi mu se sada povjerovalo? Jer jednom nam je lagao: ili onda ili sada! Politika svašta može otrpjeti, ali što veći salto mortale radite to vam je vjerodostojnost manja!
Onog trenutka kad je Damir Kajin uzeo privilegiranu mirovinu, umirovio se na jedan dan i uzeo povlaštenu mirovinu i to on koji je uvijek glumatao borca za jednakost, a uz to je rekao da je to napravio da ne ispadne idiot, on je faktički idiotom imenovao sve one koji su držali do njega i tretirali ga kao strasnog borca za pravdu i jednakost!
Ali, biti s Jakovčićem praktički četvrt stoljeća u izgradnji upravo ovakvog IDS-a, šutjeti na sva staljinistička obračunavanja koje je Jakovčić obavljao protiv svojih oponenata u IDS-u, gledati i šutjeti godinama kako se Istrom vlada kako sad sam kaže –kao sa Sicilijom-, davati intelektualni i ljudski alibi takvoj mafijaškoj vlasti i sad preko noći tvrditi da te to tako iritira da trčiš pod skute Milanoviću koji je već pokazao da tolerira i nepotizam i neznanje i stranačko arbitriranje na Jakovčićev način, to je stvarno potez na rubu pameti! S druge strane, Kajinov potez je faktički potez ispod pojasa. On naime, ne dolazi kao Don Kihot u ovu borbu, on kreće rušiti Jakovčića na zagrebačkim partijskim tenkovima!
Ako su Pavelića na vlast doveli topovi i haubice Talijana i Nijemaca, ako je Moskva ne samo financirala Tita desetak godina nego mu i oslobodila Vojvodinu i Beograd i tako ga popela na vlast, za Kajin možemo reći da ga na vlast postavlja Milanovićeva partija. Tu nema tenkova i haubica, ali ima financija i iznajmljenih SDP-ovih medija koji će širom otvoriti vrata i svoje cijenjene usluge ovaj puta davati Kajinu! Jer, ovdje matematika vlada: nije dosta da je Istra lijeva, ona mora baš pocrvenjeti kako je i rečeno na početku priče! I za tu prigodu Milanović se odlučio na svojevrsno političko razbojništvo: oteti potpredsjednika i osnivača stranke sa kojom si u koaliciji na vlasti i upregnuti ga da sruši centralu iste te stranke sa kojom si u koalicijskoj vlasti, to je perverzija koju dugo nismo vidjeli. No, nije prvi put da ljevica ovako demonski ruši svog partnera!
Ivica Račan je u nikad temeljito opisanoj predstavi neviđenog nemorala i neljudskosti oteo Draženu Budiši kontrolu nad HSLS-om, pred njegovim nosom mu je osnovao drugu liberalnu stranku i sa predstavnicima te stranke glumio da ima većinu u parlamentu. I to je napravio čovjeku kojeg je trideset godina ranije zajedno sa partijom poslao na robiju! Veće podlosti i političkog razvrata u dvadesetak godina parlamentarizma doista nismo vidjeli!
No, kako nikad na ljudskoj i moralnoj razini to Račanovo političko zvjerstvo nije tako i klasificirano, Milanović kreće stopama svog uzora. No, Jakovčić nije Budiša, njega ne nose principi i načela, on čvrsto hoda po zemlji, njega nosi Linićev slogan 'u prašumi ću biti zvijer' i pružiti će takav otpor ovoj Milanovićevoj podlosti da bih se prije kladio da Zoran Milanović u Istri sa ovim planom 'Barbarosa' neće uspjeti. /Tihomir Dujmović/