Što je bivši agent Josip Perković za premijera Zorana Milanovića? Sve i ništa! Teret prošlosti naslijeđen od njegove stranke, slijednice Saveza komunista Hrvatske. Kad su nadležni trebali za prve demokratske izbore u Hrvatskoj registrirati političke stranke došlo se do zanimljivog podatka - Savez komunista nikad nije bio registriran! Ta zašto bi, zar oni nisu bili "revolucionarna snaga naroda"? Zakoni se povijaju pred revolucionarnom snagom marksizma i lenjinizma.
I Josip Perković ponikao je iz takve prakse društvenog djelovanja gdje sve mora biti obavijeno velom tajne i (polu)ilegalnosti. Počesto i političke laži. SDP-SKH je kasnije izgubio svoj eskahaovski nastavak, ali još i dan danas ideološki se ta stranka nije opredjelila prema prošlosti. Na prvoj postaji nakon ulaska u Europsku uniju dočekao ih je stari drug Josip Perković, koji je u Njemačku putovao nekada kao agent, a danas bi trebao kao optuženik. Naglasak je na ovo "trebao bi" jer "trebologija" je prirasla srcu hrvatskim političarima. Svi znaju što treba, a nikako to da ostvare u praksi. Inkriminiranog, ali čini se ne i deprimiranog, bivšeg agenta Josipa Perkovića hrvatsko bi pravosuđe praktički moralo otpremiti njemačkim kolegama. I sve bilo dobro da se Perkovićevi drugovi-zaštitari nisu praktično umiješali u pravosudne stvari.
Zbrljavili su jedan zakon za koji nikome nije jasno kome i čemu je bio potreban (osim Perkoviću kojem je sve jasno, osim da treba odgovarati pred sudom) te tako otvorili front prema Europskoj komisiji. Demokraciju su shvatili kao oblik političkog poretka gdje su svi jednaki, ali su neki ipak jednakiji. Taj "jednakiji" je danas bivši agent Perković, a premijer Milanović nas sve uvjerava da to nije točno i da u Europskoj uniji nikoga ne zanima ovaj slučaj. Sve, naime, zanima samo Vukovar, ćirilica i dvojezične ploče. Tako tvrdi on i samo on. Nije naveo svjedoke. No, drugi tvrde upravo suprotno i u šoku su kad čuju ovakve premijerove riječi. Hrvatski europarlamentarci nam potvrđuju da je "Lex Perković" top tema u Europskom parlamentu. Zastupnike država članica tamo ne zanima ćirilica i Vukovar, što smatraju unutarnjim političkim pitanjem Republike Hrvatske. Ono, pak, za što premijer tako mirno kaže da su mu u Europi rekli da je unutarnje hrvatsko pitanje, u Europskom parlamentu tvrde da je vanjsko-političko pitanje. Ovdje premijer nekoga dobro "farba", a "ofarbani" je hrvatska javnost.
Sto mu neizručenih Perkovića, je li moguće da europarlamentarci pitaju naše zastupnike samo o "Lex Perković", a Milanovića europske kolege samo o Vukovaru? - Ja imam dijametralno suprotno iskustvo od onoga što premijer Milanović tvrdi – kaže hrvatska europarlamentarka Ivana Maletić. I mi imamo često posve dijametralno iskustvo od onoga što premijer tvrdi, primjerice da smo "slučajna država" i da imamo neke džungle gdje bi neki trebali istjerivati King Konga. Očito se hrvatski premijer u političkoj komunikaciji služi metaforama jer ekonomija je egzaktna znanost, pa je s brojkama teže.
To je sve spinovanje vladajućih, tvrde sve u jedan glas hrvatski politički analitičari komentirajući premijerove javne istupe o Vukovaru koji navodno zanima cijelu Europu. Reklo bi se mnogo više nego 1991. kad su kulturni Europljani mirno gledali kako taj prekrasni barokni grad razaraju oni koji i danas tvrde da je njihov. Možda Milanovića za Vukovar može pitati njegov kolega radikalni Vučić i vojvoda Nikolić, ali u Europskoj uniji baš i ne. Njih puno više zanima zašto se Hrvatska ne pridržava potpisanih ugovora i ne primjenjuje europski uhidbeni nalog.
Dok hrvatski premijer tvrdi da "Lex Perković" nikoga izvan Hrvatske ne zanima, Redingova sprema popis kazni. Krajnje je vrijeme da premijer počne govoriti istinu hrvatskoj javnosti i prestane sa spinom. Te fore ne prolaze, kao niti noćno postavljanje dvojezičnih ploča po Vukovaru. Država bi se napokon trebala početi držati (europskih) zakona./Damir Galić/