Događaji posljednjih dana na
Hrvatskoj televiziji samo su potvrdili da u skladu s novom vladajućom garniturom na
Pantovčaku i u Banskim dvorima predstoji totalna čistka politički nepoćudnih urednika i novinara.
Sad više nema nikakve sumnje da je privremena šestomjesečna upravno - urednička garnitura HTV-a postavljena uz blagoslov dnevne politike, a to znači i predsjednika
Josipovića i vladajuće
Kukuriku koalicije.
Nakon što je s malih ekrana sasvim opravdano maknuta voditeljica za sva vremena i za sve političke opcije
Hloverka Novak Srzić, posljednjih dana smijenjeni su voditelj Dnevnika 3
Siniša Kovačić, ukinuta je emisija „Puls Hrvatske“
Branimira Bilićaa na njihova mjesta postavljeni provjereni esdepeovsko-haenesovski urednici i novinari.
Najsvježiji primjer je postavljenje Danka Družijanića za voditelja emisije „Tema dana“ u kojoj je odmah na početku stavio do znanja kome će se uvlačiti. Prvi gost mu je bio predsjednik Republike Ivo Josipović i umjesto da ga u interesu svekoliko hrvatske javnosti, jer javna televizija prije svega treba služiti cijeloj javnosti, a ne „crvenoj“ političkoj opciji upita o njegovim pogrešnim potezima u skladu s najavljenom „novom pravednošću“ omogućio je predsjedniku da govori o njegovim tzv. „uspjesima“ na pola mandata.
Kad bi Danko Družijanić bio novinar, a što nikad nije bio (bio je spiker), ali je to postao kao i mnogi na HTV-u, jer potječe iz jugoslavenske obitelji, u interesu hrvatske javnosti postavio bi mu niz pravih pitanja koje zanimaju hrvatsku javnost.
Između ostalog, odakle skromnom profesoru Pravnog fakulteta zajedno sa suprugom sedam stanova i niz nekretnina, o njegovom savjetničkom timu u kojemu glavnu ulogu ima britanski Srbin dr. Dejan Jović, o servilno-poslušničkom odnosu prema bivšem srbijanskom predsjedniku Borisu Tadiću, o njegovom odlasku u posjet Miloradu Dodiku u Banja Luku, njegovoj nezainteresiranosti za slučaj Purda i za sudbinu Veljka Marića, njegovom amnestiranje Srbije kao agresora na Hrvatsku, njegovom protuustavnom zalaganju za odustajanje od tužbe protiv Srbije za genocid pred Međunarodnim sudom pravde, njegovom sustavnom ignoriranju prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana itd, itd. Svakako je najintrigantnije pitanje bilo o krivom kadroviranju.
Sam Danko Družijanić nije bio svjestan da je i on rezultat tog krivog kadroviranja. Bez političke potpore, vodeći računa o njegovoj niskoj profesionalnosti, on nikada ne bi smio intervjuirati predsjednika Republike o onome što predsjednik želi reći, umjesto o onome što javnost zanima i traži od predsjednika. Pamti pa vrati, kazali bi naši stari!