Dakle, sve je isto, samo je žrtva druga, iako je Linić daleko od toga da bi bio žrtva. Naime, donedavno je za Jutarnji list Slavko Linić bio primjer uspješnog i najpopularnijeg ministra Milanovićeve nepopularne Vlade, dakako, istovremeno su ostali hrvatski mediji pisali o nekim mogućim Linićevim nezakonitim akrobacijama, dok je Index Matije Babića direktno tvrdio da dan Linićevog odlaska u zatvor nije daleko. Jutarnji je Linića podržavao sve dok ga nije Nino Pavić iskoristio, a Zoran Milanović shvatio da bi ga njegov ministar mogao dosta koštati ne samo političke karijere nego i slobode, nakon čega su navalili. O Linićevim možebitnim marifetlucima hrvatski mediji pišu još od trenutka kada se Slavko Linić pojavio u Dubaiju, dakako, navodno na račun hrvatskih građana. Potpuno je jasno zašto je Jutarnji tada šutio i zašto su sada, kada su shvatili da je Linić politički mrtvac, progovorili. Kome treba, Paviću ponajmanje, politički mrtvac, posebno ako je svog ministra otpisao i šef mu Zoran Milanović? Prava je istina da se kula od karata oko Linića počela definitivno rušiti padom Branka Šegona, a ni uhićenje kume Marine Lovrić Merzel nije mu pomoglo. Dakako, ne treba imati iluzije oko dvije stvari, tko je Jutarnjem listu dao takozvane dokumente i kada ih je dao te zašto je tek sada Jutarnji s njima izašao u javnost.
Slavko Linić ne tako davno javno se hvalio da mu je drago što je otpisao dugove ozloglašenom tajkunu, gazdi Jutarnjeg lista, Ninoslavu Paviću, štoviše, ponovio je da bi to učinio ponovno i da je na tako nešto ponosan. Mnogi su upozoravali na legaliziranu pljačku, hrvatski suci koji su o pljački govorili sotonizirani su u sramotnom režimskom biltenu, Linić je branjen od Pavićevih pretorijanaca do posljednje kapi moralnog ništarluka. Sve se promijenio kad su gazde shvatile da je vrijeme da se krene i bježi. Čuli ste za taktiku Jima Bowiea u ratu za nezavisnost Teksasa, koji je 1836. poginuo u Alamu, 'mlatni, reži, bježi'? Upravo je to taktika Ninoslava Pavića, koja mu je dosad uspijevala.
Naravno, za puno toga odgovorni i novinari, da novinari, svako onaj koji bi pristao sudjelovati u jednoj takvoj prljavoj raboti nije novinar, nego suučesnik. U kriminalu? Tek ćemo vidjeti. Naime, u Hrvatskoj mora doći do promjene vlasti, ali tako da se promjeni politika i da se donese zakon kojim će se medijskim tajkunima legalna onemogućiti pljačka hrvatske sirotinje. Linića će Jutarnji list pokušati politički sahraniti, no, legalno opljačkani novac, dugove koje im je otpisao taj isti Linić, gazda Pavić neće vratiti. I to je onaj začarani krug, zlo koje desetak i više godina caruje u Hrvatskoj i kome treba stati na kraj.