Bivši predsjednik HNS-a nalazi se u jednom sanatoriju nedaleko od Velike Bune, u nimalo zavidnom položaju s obzirom na činjenicu da boluje od Alzheimerove bolesti, a ona je, kao što znamo, neizlječiva. Do prije samo godinu dana Vlatko Marković bio je neprijatelj broj 1 hrvatske medijske mafije, proglašavalo ga se homofobom stoljeća, pljuvalo se legendarnom nogometašu i uspješnom predsjedniku moćnog Hrvatskog nogometnog saveza u lice, riječki jastreb, Željko Jovanović, preporučavo mu je pljuvanje u vlastiti odraz u zrcalu. Drugim riječima, Marković je bio izložen torturi mračne Hrvatske, oligarhiji koja je od ove zemlje napravila najveću rupu za radioaktivni otpad u EU.
Priču o Vlatku Markoviću donio nam je Tomislav Židak, inače novinar koji tek nakon tri gemišta može nešto napisati, ali već poslije dvije litre piše gluposti. Dakle, Židak se raspisao o Markoviću i to tako da piše o Tuđmanu. Naime, pišući o starom sukobu, koja seže u vrijeme dok su vječni rivali Ćiro Blažević i Vlatko Marković bili ljudi u najboljim godinama, između ova dva trenera, Židak se, očito u veselom raspoloženju, sjetio Tuđmana, iako je prvog hrvatskog predsjednika vidio jednom u životu dok je ovaj bio šef države. Predsjednik Tuđman pomirio je stare 'neprijatelje' Ćiru i Vlatka prije dvadesetak godina rekavši obojici da se Hrvati ne bi smjeli svađati. Pomirba je uspjela, iako 'prisilno', međutim, Židaka kopka 'na Drini ćuprija'. iliti most, a može i ćuskija, ipak govorimo o Židaku.
Kad smo došli do Drine, došli smo i do mosta i Tuđmana. Naime, legenda po Židaku kaže da je Tuđman htio zabiti svoj hrvatski barjak na Drini, te da se zbog toga Marković naljutio zbog toga, ali i obrnuto. Za svoje nebuloze Židak ne nudi nikakve dokaze, međutim, u ovoj je zemlji očito moguće da svatko onaj tko nešto popije u životu, i popije dobro, ima pravo svoje nebuloze podijeliti s javnošću. Novinari Ninoslava Pavića čine to nešto češće.
Tko može potvrditi Židakove svinjarije, Zdravko Mamić, koji ga je častio više nego njegov šef Nino Pavić? Konobari u raznim kafićima? Zubari kod kojih je popravljao zube? I kako vjerovati čovjek koji bez gemišta ne može ništa? Umjesto da pišu o svom gazdi kome su se opet omilili naši novci, a bez kojih ni Židak ne bi toliko pio i tako sretan bio, njemu se i prije zore priviđaju razna čudesa. No, Židak je prepoznatljivog novinarskog stila, uvijek je najbolje pisao o onima koji su ga častili.
Da je možda ''čuo'' kako Tuđman govori da hrvatski barjak treba zabiti u Livno, možda bi mu netko i povjerovao, ako nitko drugi, a ono barem Haris Silajdžić. Drina? Malo teže!