To područje zahvaća, kao i kod muškaraca, buđenje spolnog nagona i sposobnost za djelomičan ili potpun spolni doživljaj. Za žensku spolnu nemoć udomaćio se naziv frigidnost (latinski frigiditas). Seksologija koja istražuje spolne pojave i spolno ponašanje čovjeka je mlada znanost. Svako novo otkriće na tom području istiskuje stare spoznaje ili ih mijenja, odnosno dopunjuje. Postoje brojne granice koje ne dopuštaju da dobijemo potpuno točne podatke (recimo nije uvijek jasno je li ispitivač i ispitanik misle na iste pojave). Također nije svejedno kakvo je ispitanikovo stajalište prema nekoj pojavi i kako postavlja pitanje o tome.
Pitanje o otežavajućem istraživačkom dijelu ponovno smo naglasili zato što upravo o ženskoj frigidnosti razni stručnjaci imaju različita mišljenja. Engleski kirurg Acton je zapisao besmislenost da žena uopće ne doživljava spolnost. Freud je mislio da je žena frigidna ako ne doživljava orgazam pri spolnom odnosu. Danas frigidnost možemo opisati sa svim uzročnim čimbenicima zajedno.
Kada kažemo da je žena frigidna?Neki misle da je frigidna samo ona žena koja nikada ne osjeća spolno uzbuđenje i ne doživljava orgazam. Drugi misle da je žena frigidna ako ne osjeća spolnu želju, ali može doživjeti orgazam. Treći opet smatraju obrnuto - da je frigidna ona žena koja osjeća spolnu želju, ali nikada ne doživljava orgazam. Definiciju dakle nije moguće razlučiti u jednoj rečenici, neki stavovi su već odavno znanstveno opovrgnuti.
Neki čimbenici1. Sebičan muškarac: koji je bio naviknut samo na povremene neobavezne spolne susrete odjednom je zaista pogođen kada spozna da mu žena spolno ne reagira. Uzdaje se u svoju muškost, koja je dovoljno jamstvo za ženino spolno zadovoljstvo, i time radi nepopravljivu grešku. Pri tome, muškarac je loš muž i loš ljubavnik ako ugađa samo vlastitom spolnom nagonu. Cijelo vrijeme samo uzima i ništa ne daje.
2. Erotski snovi: Mnoge »pseudofrigidne« žene odgovaraju potvrdno ako ih se upita o erotskim snovima i masturbaciji. To znači da svoju spolnost doživljavaju u snovima ili masturbiraju (neke neposredno nakon koitusa) i tako otpuštaju svoj spolni nagon.
3. Osjećaj krivnje: sama masturbacija im sigurno neće štetiti, ali hoće osjećaj krivnje, duboko zakopan u podsvjesti, pouzdane granice koje ne dopuštaju da se tijekom spolnog odnosa opuste. Takve žene niti u bračnom spolnom životu ne dopuštaju da ih partner u prvoj fazi spolnog doživljaja uzbudi na onaj način koji podsjeća na masturbaciju. Posljedica je da često ostaju nepotrebno hladne.
4. Strah od neželjene trudnoće: još uvijek je jedan od uzroka privremene ili tobožnje frigidnosti. Unatoč razvoju kontracepcije. Ako žena zbog bilo kojih razloga ne može uzimati anti bebi pilule, a ostala sredstava su zatajila, nepovjerenje prema drugoj metodi koči spolnu želju.
5. Pobačaj: Mnoge žene vjeruju da ih je nakon prvog pobačaja potpuno napustila želja za spolnim odnosima i da su samo iznimno uzbuđene (ako su uopće doživjele orgazam, nakon drugog pobačaja, posebno ako je uslijedio ubrzo) pa im je spolnost upropaštena na neko vrijeme. Partnerova krajnja obzirnost, nenametljivost i nježnost ih polako može ponovno izdići iz stanja frigidnosti.
6. Osobine ponašanja: Frigidnost može biti i znak labilne, neuravnotežene i potpuno neurotske osobnosti ili posljedica kompleksa manje vrijednosti usađenih u mladosti. Takve su obično žene koje su nervozne, neprilagodljive i nikada nisu zadovoljne same sa sobom. Osjećajno su nezrele, ukočene i neopuštene. Neprestano su u konfliktu sa sobom i sa okolinom ujutro se bude nenaspavane i zlovoljne. Takva cjelodnevna loša atmosfera nikako nije primjerena za pravi spolni odnos, koji se nerijetko završi plačem i gorkom uspomenom.