Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju naše granice postaju vanjske granice Unije. Ne čudi stoga iznenadni senzibilitet Bruxellesa za izgradnju Pelješkog mosta jer je svima postalo jasno da je razum s druge strane, one bosansko-hercegovačke, odavno iščezao. Suludi zahtjevi i mitomanski argumenti, dodatno začinjeni potpunom nefunkcionalnošću države koja postoji samo na papiru, i skeptike u sjedištu EU natjerali su na razmatranje hrvatskog prijedloga izgradnje mosta te pomoć u financiranju istog. Bez mosta granice Unije ne bi bile sigurne, Bruxellesu je to konačno jasno.
Potpuno promašen tajming ratifikacije sporazuma o granici s BiH
Unatoč važnosti izgradnje Pelješkog mosta, nema potrebe za rješavanjem graničnih sporova s BiH u ovom trenutku. Iako je konačno razgraničenje sa svim susjedima pozitivna stvar, ono ne predstavlja ključnu stavku u funkcioniranju jedne države.
Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj nisu poremećeni ni politički te gospodarski život ni međusobna suradnja s nedostatkom dogovora o razgraničenju na Bodenskom jezeru, a Španjolska i Portugal imaju sasvim dobre međudržavne odnose unatoč sporu oko gradića Olivenze. Poučeni tim primjerima, hrvatski vlastodršci bi trebali čekati povoljan trenutak za rješavanje bilateralnih pitanja s BiH jer gradnja Pelješkog mosta nije izravno povezana s pitanjem granica.
Gradnja je planirana na neupitno hrvatskom teritoriju pa ne postoji razlog za vezivanje ova dva pitanja ukoliko se ne radi o ucjeni s bosansko-hercegovačke strane. Ako je to slučaj, Hrvatska mora nastupiti puno oštrije i dati do znanja da nije podložna ucjenama, a zatim pričekati ulazak u Uniju kako bi u bilateralnim sporovima sa susjedima nastupala s pozicije zemlje članice. Vrijeme trajanja monitoringa i tavorenja u 'čekaonici Unije', kao i razdoblje pregovora s Unijom, najgori je mogući trenutak za rješavanje bilateralnih pitanja koja ne uvjetuju sami ulazak u Uniju. Trenutno se dovodimo u situaciju da nas svi ucjenjuju – i oni koji su geopolitički u boljoj, ali i oni koji su u goroj poziciji od nas.
Al-Qaeda financirala velikobošnjački projekt s ciljem uzurpacije hrvatskog mora
U ovotjednoj HRT-ovoj emisiji 'Nulta točka' također je potegnuto pitanje razgraničenja Hrvatske i BiH. Kao sugovornik s bošnjačke strane u emisiju se iz Sarajeva uključio Ejup Ganić, visokopozicionirani bošnjački političar iz vremena rata i ratni huškač čiji su vatreni protuhrvatski govori u Alžiru 1993. godine koštali glave dvanaestoricu hrvatskih radnika u toj zemlji.
Klanje koje je vjerojatno prouzročio optužujući Hrvatsku da je protuislamska država te trenutno stanje političkog mrtvaca dotičnog gospodina očito čine kvalificiranim sugovornikom u HRT-ovoj emisiji, ali se na kraju očekivano ispostavilo da ništa pametnog od njega gledateljstvo nije moglo saznati.
Zato je prosvjetiteljski djelovao fantastični Nino Raspudić koji je pred milijunskim auditorijem raskrinkao velikobošnjačke pretenzije, ne samo na hrvatski etnički prostor u BiH već i na teritorij Republike Hrvatske.
Raspudić je domaću javnost upoznao s propagandnim pamfletom 'Neum i bosansko more', tiskanim 1993. uz sponzorstvo organizacije 'Benevolence International Foundation' (BIF) koja je desetak godina kasnije raskrinkana kao paravan za aktivnosti Al-Qaede i zabranjena od strane UN-a.
Ulomak pročitan u emisiji jasno i nedvosmisleno definira tzv. 'bosansko primorje' kao prostor od ušća Cetine do Bokokotorskog zaljeva. Hrvatska javnost po prvi je puta mogla čuti eksplicitno iznesene težnje akademika Bušatlije i ostalih koji i danas predstavljaju Pomorsko društvo BiH, a koji su radili na izradi tog pamfleta. Izvrsno izlaganje Nine Raspudića konačno bi moglo otvoriti oči Hrvatima u Republici Hrvatskoj kojima dosad očito nije bilo jasno kako izgradnja luke u Neumu nije slučajan projekt ni pusti san, već nastavak ratne operacije 'Neretva '93' kojom je tzv. Armija RBiH pokušala izbiti u Neum i uništiti hrvatski nacionalni korpus u Hercegovini.
Milorad Dodik čuva hrvatsko more
Kako je naglasio i Nino Raspudić, prilično je nejasno zašto Republika Hrvatska komunicira isključivo s jednom stranom u BiH – onom bošnjačkom. Svaka normalna država na našem bi mjestu iskoristila poziciju naših sunarodnjaka kao konstitutivnog naroda u BiH i preko njih trasirala svoj interes, dok ova naša paćenica od države čini sve kako bi Hrvate u BiH zaobišla.
Neum je hrvatski gradić u većinski hrvatskoj županiji i državi u kojoj Hrvati čine jedan od tri ravnopravna glasa. Svejedno, Republika Hrvatska ne vodi nikakve pregovore s načelnikom Neuma (Hrvat), premijerom Hercegovačko-neretvanske županije (Hrvat) i predsjedavajućim Vijeća ministara BiH (Hrvat) već s osobom koja je kršeći ustav pokušala na sve načine istjerati legitimne predstavnike Hrvata iz federalne i državne vlasti (Lagumdžija).
U svojoj želji da se u svemu suprotstavi službenom Sarajevu te prikaže BiH kao potpuno nefunkcionalnu državu, između ambicioznih Bošnjaka i naguženih Hrvata stvorio se Milorad Dodik. On će po svemu sudeći zaustaviti ratifikaciju sporazuma Tuđman-Izetbegović, sporeći dogovorenu granicu na Uni.
Nije pretjerano vjerojatno kako je Dodik bacio oko na tvrđavu Zrinskih, koja bi se promjenom granice na Uni našla u njegovom entitetu, već je ovo samo jedan u plejadi poteza kojima čelnik Republike Srpske destabilizira državu. Ovog nas je puta iz svojih osobnih političkih razloga spasio od nas samih. No, veliko je pitanje hoće li se i drugi put pojaviti netko tko će to učiniti.
Cijelu emesiju u 'Nulta točka' od 1.10.2012.u kojoj je govorio i Nino Raspudić možete pogledati ovdje.