Piše: Ištvan Bećar Pecaroš
Prije sedam godina došao je iz Splita u Komarnu kako bi izvalio svoju drugu po redu - epsku - laž. Prva je, dakako, nisam ništa ukrao, a druga sagradit ćemo most Pelješac – Klek. Ideja stara koliko i kampanja sa sloganom Župan koji povezuje, prvog hrvatskog crvenog Župana, Ivana Šprlje.
Ne dopustite Dubrovčani da Dubrovnik ponovo postane jugoslovenski grad
Svoje legendarne laži nastavljao je Ivo ponavljati na svakom idućem predstavljanju izbornoga programa, bilo parlamentarnih, gradskih bilo županijskih izbora. Obmane doktora Iva izvrno su primane kod građana. Dubrovačko-neretvanskom županijom drmao je HDZ, a most ostavljen u amanet nekoj drugoj vladi i nekom drugom premijeru.
"Komunisti su vladali ovim gradom i Hrvatskom 45 godina. Od '90. više nisu na vlasti. Što nam je činiti u nedjelju? Nemojmo dopustiti da ponovno dođu na vlast, dubrovački izbori su, također, izbori za Hrvate u BiH ili protiv Hrvata u BiH", rekao je Sanader za svoga zadnjeg službenog boravka u Dubrovniku 2009. godine, a mnogi shvatiše tada kako Ivo ima problema sa elementarnog geografijom.
Znaš li ti tko je moj stari? Pooooojma nemam!
Ono što je znao raditi, izvrsno je radio: Sijao mržnju naokolo, prijetio virtualnim komunizmom, a sam je nekada tom jatu pripadao. Dok je narod uvodio u rat ustaša i partizana, s druge strane je jurišao Ivo na neprijateljske državne trezore, da bi, nakon što ih osvoji, u svojim finim Bossovim odjelima i povećim Gucci torbama odnosio novce poreznih obveznika, tih istih ustaša, partizana, domobrana, nesvrstanih...
Kome će sutra prodavati svoju magla-retoriku?
Dok je svojevremeno izgovarao riječi mržnje na Gundulićevoj Poljani, nije ni bio svijestan kako će, samo tri godine kasnije, u Dubrovnik moći ući samo kad istovremeno pristignu bar tri mega kruzera, nebi li zakrabuljen među osam tisuća Amerikanaca, Španjolaca, Francuza i Kineza potajno prošetao najljepšom ulicom na svijetu. I to pod velikim klobukom i sunčanim naočalama što pokrivaju i oči i uši, naruči coffe to go i šaptom se iskrade negdje oko Lazarete. I mirita baš tamo. U karantenu, da se Dubrovnik konačno libera ovakvih političkih parazita.
Ajmo jedna, ptičicaaaaaa...
Tamo ga neće čekati okupljena masa fanatičnih stranačkih pouzdanika. Nitko neće vikati Ivo, Ivo! Kakva sudbina očajnika. Danas se mora pretvara kako je tamo neki kukuruzno – žučkasti Švabo, sa cvikama Miki Mausa, a do jučer mu je ljubljena kćerkica otvarala ljetne igre. A na Brijesti je mogao biti više cijenjen nego kod Japanaca Sir Alec Guinness, koji je fiktivno sagradio Most na rijeci Kwai. Fiktivno dakako, jer je to bio samo film, a Sir Alec glumac. Ustvari, oba su glumci, samo Sanader malo veći od njega. Ipak je Ivo imao stand up show više od šest godina. Nije to mala stvar. I to uživo, pred više od četiri milijuna vjerne publike, koja mu je frenetično pljeskala. Barem većina. I to ova koja ga se sad tako temeljito odriče. Koji Ivo, Sanader velite, pa ja ne poznam nikakva Sanadera...Bože, što smo mi dementna nacija!
Ištvan Bećar Pecaroš