PIŠE: Mario KlečakMinistar Financija nam je najavio 2013. k'o još jednu gladnu godinu. Pa su ga novinari pitali, što je s najavljenim oporavkom za drugu polovicu ove godine. Prizn'o je, da Vlada jes' obećala oporavak , ali kad se za to steknu uvjeti. Obični puk misli, da će u međuvremenu stjecat' ministri. Trenutno, ministri još uvijek stječu.
Ostali će šparat', a od šparanja se, govore ekonomisti, proračun puni puno slabije nego od trošenja. Optimisti kažu, da je malo isto što i puno, samo znatno manje. I tako, dok jedni misle da živimo u izobilju, drugi tvrde, da nam je jedino obilje, grožđe na vrbi i mrkva na štapu.
Ista tema, samo na bosanski način.
Kakvi su nam izgledi? Njihov ministar trgovine, koji je na slično pitanje novinara, kako preživjet' poskupljenja hrane, iskreno i pošteno odgovorio: šparajte i prestanite jesti. Budimo realni; svaki drugi odgovor, bio bi pogrešan i lažljiv. Sutra dan su naši novinari opet pitali našega ministra zaduženoga za oporavak slično pitanje, pa se i on, između punog narodnog želuca i državnog proračuna, odlučio za - proračun. Neće smanjit' PDV na hranu!
Pa kakvi su nam izgledi? Izražavajući se meteorološki, postoje različite prognoze vremena za sutra. Neka svak' vjeruje onoj, koja mu je najprihvatljivija!
Malo po malo, narodu se sve više sviđaju one mjere Vlade za prodaju stotina tisuća fiskalnih kasa, programa, i pratećih gadgeta. Ma ljudi vide, da je ovo godina u znaku poreza. Shvatili su oni, da nam nije Vlada neprijatelj, nego je to sva'ko 'ko nešto radi, prodaje, proizvodi ili pruža uslugu. Ako za to ne plaća porez. Ili ne daje račun, što ti ga dođe na isto. I zato, više nema labavo, nego svim silama financijskom disciplinom uništit' krizu. I zato, svi oni koji se služe onom starom životnom izrekom: uzmi sve što ti život pruža, neka nauče i nastavak: a platit' ćeš to, kad' se najmanje nadaš.
Čekajući dobre rezultate ovih disciplinskih mjera, možemo se samo radovat' već vidljivim, izvrsnim rezultatima naše dvadesetgodišnje tranzicije. Rezultat koje je, da nam naša brojna dijaspora sad' živi puno bolje nego prije tranzicije. Naročito dobro žive u većim gradovima poput Stocholma, Osla, Chicaga, Frankfurta Melbourna...New Yorka.
Neki od njih su se tradicionalno našli u Kafani ove setemane, pa su, umjesto vijenaca, svom voljenom gradu, nesebično regalali deset tisuća dolora.
Podjednako plemenitu donaciju, Rezervat Lokrum je pristojno odbio. Treba bit' oprezan, jer samo ti Danajci u ovakvim vremenima mogu nešto regalat'. A onda ti sutra one, planetarno popularne crne ovce počnu naganjat' paune po botaničkom vrtu, a grozdovi antena na Fort Royalu, preko noći Lokrum uključe u globalnu mrežu nove generacije.
Međunarodne imperijalne naučne elite, rugaju se našim susjedima Bosancima, što su, kažu, izmislili piramide. E'm su im ta brda pod krivim kutom, e'm tunele buše sami, pa onda crtaju drevne pismoslikarije, da bi varali svijet o starim civilizacijama. Stiče se dojam, da se oni zapravo boje, da ne bi ispalo, kako su stari Egipćani učili zidarske vještine u bosanskih meštara. Iako su učenici prestigli učitelje.
Prvo im nije bilo po volji Međugorje. Ma dobro, to baš i ne čudi, jer takve pojave nije lako naučno dokazat'…A bome nauka uglavnom, ne vjeruje nikome na 'časnu riječ'. Šteta!
Vraga nije pametno zazivatiIli, što je recimo falilo Gabeli, pa nije mogla bit' Troja. To nije bio plod domaće nauke. Nego je ovu mitologiju osmislio čuveni Meksikanac. Sve je upućivalo na to, da su lukavi Grci, nakon deset godina opsade, na prijevaru uspjeli uvalit' Trojancima u hercegovačkoj Gabeli drvenoga konja, umjesto maslinove grančice, pa ih onda poharali do te mjere, da se danas tamo ne može nać' ni jedan jedini dokaz, da su Gabeljani zapravo bili Trojanci. To je dušmanima i bila namjera. Opljačkat' grad i uništit' dokaze o bilo kakvoj kulturi. I velikom klanju genocidnih Grka. A onda je još umro i Meksikanac arheolog, pa je sve propalo...Nije pošteno! Iz Europe su već najavili, da su našli Atlantidu u Sjevernom moru, a samo je pitanje vremena, kad' će divlji hladni Sjever proglasit' kolijevkom svijeta. Izvorom kulturološkoga nektara. A horde lupeških Vikinga će pretvorit' u jahtaše, rekreativce drevnih vremena.
Kako bi proslava blagoslova svetišta u Kloštar Ivaniću bila svečanija, sisački biskup je hrvatskom premijeru poručio, da ako nevjernika nema na misi za Domovinu, ne mora ni na Božić dolazit' u crkvu, jer misa nije tamo neki folklorni običaj nego liturgija. Još mu je zamjerio, da pokušava ateizirat' Hrvate, koji su skoro pa svi katolici. Ako se ovome doda i nedavna, satirički zamotana bojazan Glasa Koncila, kako će ova Vlada, uz božićnicu, po svoj prilici ukinut' i Božić, onda je jasno, da je vrag doš'o po svoje. A vraga nije pametno zazivat' u ovim vremenima, govore pametni ljudi. Jer, kad' odlučiš prodati dušu, ne treba ti na aukciju zvat' ni vraga ni političara. Oni ti daju samo šuplja obećanja. I to samo ako dođu na vlast. Pa tako možeš partit' prije nego oni ispune obećanje. Zato treba odabrat' svećenika. Jer on ti obećava raj, i to odma' poslije smrti. Pa ti sam odluči kad'.
Neki nepotpisani, ali pismeni čitatelji, što znaju čitat' između redaka predviđaju, da bi Crkva, u znak protesta protiv ovih misionara nevjere, mogli vratit' onih 250 milijuna kuna, koje im svake godine nevjernička Vlada daje iz proračuna, u ime i za račun, kako vjernika tako i nevjernika. To bi Vladi sigurno dalo mislit', da se vjerovanje ipak - isplati.
Ispada, da je naš najpopularniji u narodu, Predsjednik države, dobio potres mozga. Kažu, od popularnosti mu udarila slava u glavu. Tako nekako u slobodnom prijevodu misli, ljutiti, a poznati lojalni čelnik srpske zajednice, jer ga gospar Predsjednik nije pozv'o na proslavu pobjede nad Srbima. Nego se tamo družio s manje lojalnim Srbinom, što je u prošlosti slavio neke druge pobjede. A, ee. Još ga je nazv'o političkim poduzetnikom, koji fino živi od svoga etno-biznisa.
Ma, nota bene, nije ni on njemu ost'o dužan, nego mu je pod nos stavio aferu mafijaškoga ZAMPA, u kojoj je i on, navodno, umočio svoj umjetnički brk.