Kad rep maše psom – Kako i dan danas komunistički pristup maše demokracijom

Pitam se zar smo mi stvarno jedina država koja ne uviđa neke osnovne probleme naših propisa, recimo Ustava?

Uobičajeno je da se kod Hrvata u svakoj drugoj rečenici spominje moral, a u svakoj trećoj stručnost. Moral su zakupili lažni vjernici i toleratori, a stručnost enormne mase zagrebačkih studenata raznih fakulteta, primarno pravnih i ekonomskih.

Diploma stečena na pravnom fakultetu nekog hrvatskog ili bivšeg jugoslavenskog univerziteta ili sveučilišta njezinom nositelju daje neupitnu doživotnu kvalifikaciju stručnjaka. U toj priči je irelevantno je li diploma stečena kupovinom, mitom, partijskim vezama, obiteljskim preplitanjima ili stvarnim znanjem.

Diploma je diploma, stručnjak je stručnjak. Tim više što je Hrvatska preplavljena pravnicima i ekonomistima. Koliko su ti naši stručnjaci dobri pokazuje letimičan pogled na bilo koju ljestvicu koja bi nam mogla dati kakvo takvo izvješće o gospodarskom ili pravnom stanju naroda i države.

Ako imamo tu nesreću pa smo naučili na neke strane stručnjake, njihove prsitupe i razglabanja, onda smo u gabuli jer mislimo da su njemački stručnjaci dobri, a u stvari su oni za naše samo umišljeni i bahati jer oni ne znaju nabrojati imena sedam sekretara skoja, a to je za intelektualca nepojmljivo.

Takav duh stručnjaštva se kod nas uvukao u svaki propis, svaki pokušaj reforme, svaku strategiju. Naši stratezi u ekonomskim pitanjima su često ljudi koji samo prepisuju knjige kojima je copyright prošao nakon pete neprijateljske ofenzive i prodaju svoje usluge nekadašnjim kolegama ili učenicima u ministarstvima.

Gospodarsko stručnjaštvo vidimo na razini zapošljavanja, na uspjehu gospodarstva, a pravno stručnjaštvo vidimo u zakonima koji su nam svjetski vrh nebuloza, gumenih odredbi i sličnoga. Pogledajmo samo Ustav i ovu priču oko većine, mandatara itd.

Tipično komunistički i fašistički prsitup zakonima je onaj po kojemu iznad zakona postoji regulirajuća, normativna društvena snaga koja određuje moralno društvenu ispravnost i tumačenje negog zakona. Takav pristup je poznat po takozvanim gumenim paragrafima koji nositeljima društvene odgovornosti daju mogućnost tumačenja u skladu s ideološkim interesima, a ne u skladu s normama pozitivnih demokratskih propisa.

Naši zakoni su prepuni tih i takvih odredbi, diskrecijskih prava i nejasnoća koje traže tumačenje, ali ne suda nego neke državne instance. Tipično za Hrvatsku je da svi pitaju poreznu upravu kako ona tumači neki zakon. U demokratskim državama kao Njemačkoj nemoguće. Jedan od važnijih problema u gospodarskoj politici.

No, vratimo se Ustavu i njegovim odredbama. Naši propisi bez imalo srama kažu da će mandat dobiti onaj tko “uvjeri”, može “dokazati” da “uživa” većinu saborskih zastupnika i da može sastaviti vladu.

Uvjeravanje, dokazivanje, uživanje…. potpuno neprecizne odredbe koje dovode upravo zbog ovakvih kriza i nedoumica.

Ustav je zakon kao i drugi, zakon koji je netko pisao da bi taj zakon služio narodu.

U našem slučaju je Ustav pisan i dopisivan u stilu komunsitičko socijalističkog sustava vrijednosti i sukladno njihovim tadašnjim mjerlilima stručnosti. Ti pravnici i nisu mogli drugačije jer je sva njihova stručnost i izvirala iz izvora diktature, a ne demokracije. Nisu ljudi krivi jer su tako i jedino tako znali.

No, zar nije vrijeme da konačno oslobodimo državu i narod od tih natruha komunizma, vidljivih i osjetljivih u skoro svakom zakonskom propisu?

Zar nije vrijeme da konačno u naše propise uvedemo jasnije norme, da većina na izborima znači jednostavno mjerljiv broj, a ne proizvoljnu definiciju nekog ideološki i moćno odabrane ili samoproglašene skupine čuvara ideološkog interesa?

Zar nije vrijeme da konačno pas postane gospodar svoga repa, a ne obrnuto. I to se zove lustracija!

Vinko Vukadin