KAKO JE TO BITI UNUKA MASOVNOG UBOJICE?

Moglo bi mi se prigovoriti da je taj čovjek uz to što je moj djed ili predak ujedno i masovni ubojica i da zaista nije jasno kako ga mogu braniti, jer, istovremeno dok je meni bio izvrstan djed, što je moguće, bio je i masovni ubojica? Nakon što bi meni ispričao predivnu priču prije spavanja i uspavao me uspavankom, a prije nego što bi i sam otišao na spavanje, zapovjedio bi masovni masakr par tisuća ljudi tijekom noći (http://www.dailymail.co.uk/home/moslive/article-2091670/Hitler-Stalin-The-murderous-regimes-world.html).

Recimo da sam unuk Adolfa Hitlera. Zasigurno bi bila istina „da je A. Hitler zapovjedio ubojstva 30 milijuna ljudi i bio je masovni ubojica“ isto kao što bi bila istina „da je A. Hitler moj predivan djed“. No, istina bi bila i ta „da je moj predivan djed A. Hitler bio masovni ubojica“.

To biografsku napetost između privatne dobrote i javnog zla, ili proturječje između super-djeda i masovnog ubojice nemoguće je izbjeći. Samim time, kad ga javno branim kao izvrsnog djeda, ujedno ga i činim na neki način manje masovnim ubojicom, što nedvojbeno nije.

To da sam unuk predivnog djeda A. Hitlera ništa ne umanjuje činjenicu da sam unuk masovnog ubojice A. Hitlera. Isto bi vrijedilo da sam unuk ili potomak bilo kojeg od navedenih masovnih ubojica. Tim slijedom, isto vrijedi i za Sašu Broz koja je unuka masovnog ubojice Josipa Broza Tita (570.000 tisuća) kad kaže „Kada branim Tita, branim isključivo djeda, a ne državnika i političara.“ (http://www.vecernji.hr/kazaliste/kada-branim-tita-branim-iskljucivo-svog-djeda-a-ne-tita-drzavnika-i-politicara-1040289).

Nije naime jasno što to brani Saša Broz? Ako brani biološku činjenicu da je potomak masovnog ubojice, nije jasno što se tu ima braniti? Možda nalaz DNK analize? Ako pak brani iznimnog djeda koji se iskazao kao natprosječan, onda to tek treba dokazati, a takovih dokaza nema. Štoviše, imamo dokaza da je bio prosječan, ako ne i ispodprosječan djed. Niti ovdje nije jasno što točno brani? Možda brani Josipa Broza kao svog djedu, usprkos tome što je bio masovni ubojica? Nije jasno kojim se sredstvima to može braniti? Što se može navesti u obranu vlastitog djeda kao djeda, a da se pri tome izuzme činjenica da je vlastiti ujedno bio i masovni ubojica?

Ako ne postoji ništa, onda je cijela izjava besmislica. Dakako, svatko je slobodan voljeti svoje praroditelje ma štogod oni bili, ali ta ljubav nikad ne može umanjiti činjenicu da su bili to što su bili. No, možda se ne radi o besmislici. Ljubitelja lika i djela Josipa Broza Tita u RH još uvijek ima i oni ga javno slave usprkos europskoj deklaraciji koja osuđuje sve totalitarističke režime i zločine, napose komunističke kojih je Broz zasigurno bio dio. Štoviše, Hrvatska je puna potomaka partizanskih prvoboraca, jugoslavenskih milicionara, članova tajnih službi, visokopozicioniranih članova negdašnje Komunističke partije (čija je pravna slijednica SDP).

Zbog toga je za pretpostaviti kako je svaki čin Brozovih potomaka u javnosti win-win situacija. Oni sami sebe promoviraju svojim prezimenom, koliko god ono omraženo bilo. Ali i oni koji ih promoviraju, kao što i sami priznaju, dobro zarađuju već samim spomenom njegovog imena.

Na prvi pogled u toj situaciji je svima dobro. Ili možda ne baš svima. Možda nije najbolje svim njegovim žrtvama (570.000)? Možda se niti potomci njegovih žrtava, možda unuci iste dobi kao i Saša Broz, ne osjećaju najbolje, jer nikad nisu doživjeli skidanje ljage s imena vlastitih praroditelja koje je njezin djed dao masakrirati? Možda ipak nije baš svima ugodno? A ako je tako, tj. ako temeljna pravda nije zadovoljena, onda je ipak krajnje neprimjereno u novinama, tijekom intervjua s unukom masovnog ubojice na bilo koji način spominjati njezinog djeda.

Ne samo neprofesionalno. Ne samo politički nekorektno. Nego je prije svega ljudski bešćutno barem u onom minimalnom smislu u kojem novinar treba biti svjestan da će članak otvoriti pa makar i jedan potomak žrtve progona i masakra kojeg je osobno zapovjedio masovni ubojica Josip Broz Tito.