No, je li Branko Borković uistinu takav, odnosno, je li Borković u stanju voljeti svoje bližnje, susjede, prijatelje, s obzirom da neki mediji sugeriraju kako sve to Borković nije u stanju? Nema dvojbe, možemo se slagati s Borkovićem, a ne slažemo se uvijek, možemo čak i razumjeti neke preoštro intonirane riječi, budući da je vukovarski pakao na svima koji su tamo bili ostavio tragove, no, ne možemo sumnjati. Naime, ako je za nekoliko tisuća ljudi u Vukovaru, ako je u obrani Hrvatske, bio spreman dati život, i to u vrijeme kada su se medijski tajkuni i ugledni odvjetnici nemilice počeli bogatiti, onda ponovimo, nema dvojbe…
Objektivno govoreći ovako se Borković nije osjećao još od slavnih, ali krvavih i neizvjesnih, vukovarskih dana. Ni Manolić, sa svojom zloglasnom komisijom, nije uspio potresti Borkovića na način na koji to rade neki hrvatski mediji i 'snimatelji', a zloglasni bivši udbaš se 1991. godine svojski trudio. Za neke ljude čast znači sve, pa i više od toga. Posljednjih nekoliko sati, zahvaljujući video uratku koji nema svoj početak, koji nema svoj kraj i koji donosi nekoliko sekundi jezivih prizora za koje ne znamo kako su počeli, ni što je prethodilo videu, kao što ne znamo zašto i koliko je taj video stvarno jeziv, posljednji zapovjednik obrane Vukovara je naprosto žigosan.
Sjećate li se kako je sve počelo? Pojavio se video uradak na kojem se vidio nesretni konj i oko njega mršavi psi koji su 'konja rastrgali i pojeli' živog'. Ispostavilo se da je video uradak sniman na farmi Branka Borkovića kod Ivanić Grada. Naravno, odmah su svi mediji skočili, i naravno, opravdano budući kako je snimak izgledao jezivo, mada je već tada bilo sumnjivo kako to da video ne donosi početak tragedije nesretne kobili kako bismo se mogli uvjeriti zašto je ona uistinu 'završila u želudcu glasnih pasa.' Sve je, kako to već ide, prošlo munjevito. Naime, video je objavljen, a konj pojeden, točnije, kobila.
Hrvatski mediji, neki novinari, odnosno konji na četiri noge, su linčovali Borkovića bez da su kontaktirali Mladog Jastreba, do koga novinari mogu doći tako da ga nazovu telefonom, naime, telefon je čudna i za naše novinare još uvijek neistražena sprava, omogućava razgovor na daljinu, a neki bi rekli da može omogućiti i seks, također na daljinu, što, vjerujemo, neki hrvatski novinari znaju. Objavili su, dakle, video uradak, a naslovi članka u kojem je video objavljen mahom su bili tragični i dokazali su svu neprofesionalnost nekih hrvatskih medijskih parazita. – Rastrgan konj, psi pojeli živog konja…, itd…., pisali su neki hrvatski mediji, a u tome uživali i likovali srpski mediji, svršavajući u patnji vukovarskog 'ratnog zločinca' i 'ubojice Srba'.
Pokušajte samo za trenutak zamisliti koju su štetu medijski paraziti učinili Borkoviću i to samo zato što ga nisu nazvali, kako već pravilo struke nalaže, odnosno da se čuje i 'druga strana'? Ispostavilo se da konj nije rastrgan, da ima manje ozljede uha i na butu te da su nesretnoj kobili psi pokušali pomoći, video doista izaziva sablazan i trebalo ga je objaviti, međutim, ne bez razgovora s Borkovićem, jer da su novinari razgpvarali s Borkovićem ne bi njegov konj bio jedini konj u povijesti koji je pojeden, rastrgan i drugi dan uskrsnuo.
Hoće li i kakve sankcije snositi medijski paraziti koji ovakvim načinom dezinformiranja već 20 godina maltretiraju, da ne budemo preoštri, zajebavaju hrvatske građane?Kakve sankcije, od koga? Zar od veselog Gargamela koji predvodi novinarku škvadru i koji je prije podne veseo, a popodne 'mortus'?
Naravno, mi ovdje ne branimo i ne ne napadamo Borkovića, mi samo govorimo o konjima - na četiri noge.