Kada se radi o seksu brzo "zapalimo", brzo ubrzavamo, nismo najbolji na duge pruge, a kada nestane goriva ... Ma, znate, one bi se mazile, a mi bi zahrkali.Pobožna želja većine žena se da ju, po završenom seksu, muškarac nježno stisne k njoj, miluje ju, mazi, da očuva onaj trenutak intime i osjećaj jedinstvenosti. Realnost je obično drukčija. Muškarci bi spavali, jeli, pušili, gledali televiziju, tuširali se. To kod žena stvara različite osjećaje. One, koje razumiju svoj muškarce, na to se naviknu, a ostale se pitaju: ljubi li me, zar sam bila tako loša, zašto ga mama nije naučila lijepom ponašanju, kako je neosjetljiv, ah, kreten!!!
Mi, muškarci, se nakon orgazma vrlo brzo ohladimo, kako biološki tako psihološki. Nastupi vrijeme regeneracije, koje je različito od muškarca do muškarca. Tada ne pomaže nikakva fizička stimulacija Jednostavno moramo napuniti baterije. Ako je želja velika (čitaj - nova vruća djevojka, dolazak iz zatvora, blagoslov više sile) baterije se mogu napuniti u trenutku, a u dugotrajnoj vezi na to jednostavno zaboravite. Oni, pak, koji ste vješti u tantri, ili srodnih vještinama, samo će se slatko nasmijati. Ali da si budemo na jasnom, takve super sposobnosti ujedno sa sobom donose promjenu načina života, što prosječan Evropljanin nije spreman prihvatiti.
Kao muškarac ovdje bih rado naglasio opravdanost takvog ponašanja, jer ionako je već sva moderna spolna teorija namijenjena užitku ženska. Pravi muškarci nestaju, mijenjamo se u sve-znajuće, sve-želje ispunjavajuće bebane, koji za očuvanje veze, ili za "dobar fuk" pristajemo na svakakve banalnosti. Zašto se ne bismo izvrnuli na leđa i odverglali svoje kitice? Zašto se ne bismo seksali u crnim čarapama, nakon uspješno obavljenom "poslu" uzeli bocu piva i upalili televizor? Mi, muškarci, nismo za "maženje", za ispunjavanje ženskih kaprica i želja. Mi, muškarci, smo slobodna bića koja trebaju svoj prostor i nezavisnost. Ostali neka si kupe psa.