Što jedem? Bacim goveđu kocku u lonac i skuham juhu koju pojedem s kriškom kruha – svjedočio je n tako davno otpušteni novinar jednog poznatog i ugašenog tjednika. Partijska država i staljinističko jednoumlje vladajuće koalicije neoliberalnih sklonosti u praksi, uništile su do kraja novinarsku profesiju, stotine fotografa i grafičkih djelatnika koji su iz ugašenih novina i tjednika otišli ravno na burzu. Oko osam stotina novinara trenutno nema posao, čime postaju apsurdnim i višestruki studiji novinarstva. Slavko Linić, taj šarmatni političar s brutalnim profilom njemačkog mesara i barem dvadesetak teških kriminalnih afera kojima se osim riječke udruge Pokret otpora, navodno bavi i talijanska policija, (ali ne i hrvatske istražne službe), još je za vrijeme Račanove vlade potpisao sramotnu privatizaciju Večernjeg lista koji je prodan austrijskoj Styrji, što je imalo pogubne posljedice za desetine otpuštenih novinara.
Ubijanje medija
Početkom 2012. izveden je pravi medijski masakr – prvo su likvidirane jedine nacionalne novine u državnom vlasništvu - Vjesnik, što nije učinila sa svojom medijskom tiskanom baštinom ni jedna zemlja bivše SFRJ , a čije nacionalne novine od Dela, Politike do Dnevnog Avaza i danas možete čitati. Takozvana hrvatska „lijeva“ vlast, samo zbog kritika upućenih Milanoviću, sramotno je likvidirala, opet preko dežurnog krvnika Linića, novine začete u partizanima i stare samo 72 godine. Štoviše, dotični je noć kada su novine trebale biti privatizirane, zaustavio kupnju, ostavivši godinu dana 103 novinara u čekanju likvidacijske otpremnine.
Gašenje Nacionala
Negdje u isto vrijeme gase se i „Nacional“ i odličan tjednik „Forum“ , potonji navodno, zbog kritike upućene tada još neuhićenom Radimiru Čačiću. Jutranji list, s druge strane, za kojega se zaboravlja da je „išao“ na ruku svim vladama i „lijevim“ i „desnim“ i čiji je donedavni vlasnik Ninoslav Pavić jedrio s dr. Ivom Sanaderom, a kolumnistička perjanica Davor Butković uspio napraviti i lažni intervju s nekašnjim premijerom, postao je jedinim podobnim partijskim glasilom Kukuriku koalicije. Štoviše, odlično plaćeni kolumnisti Jutarnjeg, poput marljivih pionira, vječito obrću jedne te iste protuhrvatske teze, braneći vladajuću strukturu. Koliko je opasno pisati istinu o Kukuriku koaliciji, svjedoči i podatak da je zbog kritike Milanovićeve vlade, gotovo prošle godine ugašen i 24 sata, koji je brutalno napadnut od mistrice kulture Andree Zlatar kao „žutilo“, iako su njegovi kolumnisti pogriješili samo utoliko što su imali kritičke opservacije na rad Vlade i premijera. Kako su prošle manje novine od nesretne Slobodne Dalmacije, iskasapljene za vrijeme Pavićeve privatizacije, Novog lista do Glasa Istre, nije potrebno ni spominjati, kao ni cenzuru na HRT-u.
Tako su brojni portali, među njima i vaš omiljeni portal „Oko“, nekoliko preostalih kolumnista Večernjaka i 24 sata i samo jedne privatne novine u Zagrebu, postali jedinim mjestima kakve takve kritike režima Zorana Milanovića. Autokrata koji će osim potpunog uništenja zemlje privatizacijama, deložacijama i masovnim osiromašenjem građana , ostati upamćen i kao gasitelj elementarnih medijskih sloboda.
Marina Tenžera