Robert Bradtke, Ivo Sanader i Luka Bebić u "razdoblju sreće"
ZAGREB, 21. prosinca 2010. - U depeši ambasadora Roberta Bradtkea, valjda iz posljednjega osjećaja obzirnosti, nedostaje još jedino konstatacija da je Hrvatska zemlja skromnih i ograničenih ljudi, naspram tadašnjeg premijera Ive Sanadera, u čije je zasluge pripisano da je u Hrvatskoj „expresso“ pobijedio „tursku kavu“, očito kao muslimansku tekovinu.
Piše: Jasna Babić/PortalOko.hr "Hrvatska je mala zemlja. Njen doprinos regionalnoj i globalnoj sigurnosti uvijek će biti skroman, njeni kapaciteti ograničeni, a njeno tržište minorno. Unatoč tome, pružanje ruke novoj generaciji demokratskih politički vođa i biračkom tijelu koje je naklonjeno zapadu, služiti će našim regionalnim interesima”, zapisao je 2006. Robert Bradtke, tadašnji američki ambasador u Hrvatskoj, podučavajući svoju administraciju o značaju zemlje u kojoj boravi.
Nekoliko njegovih depeša jučer na večer ugledalo je svjetlost dana, zahvaljujući famoznom Wikileaksu, koji iz dana u dan publicira tajne prljavštine SAD-ove politike. Domaći mediji su, citirajući Wikileaks, prenijeli Bradtkeove tekstove, koncentrirajući se na američki izvještaj o tadašnjem sastanku u Veroni, koji je u samoj Hrvatskoj iste godine odjeknuo kao skandal. U Bradtkeovim izvještajima on ne spominje eksplicite, ali je savršeno jasno da pokušava neutralizirati skandale, koje su tim povodom provalili u hrvatskoj javnosti.
Naime, podalje od domaćega terena, tadašnji premijer Ivo Sanader, Željko Čović, Miomir Žužul – čija uloga u gradnji korupcijskih običaja HDZ-a nikada nije rasvijetljena - kako je tih dana doznao Index. hr., ugovarali su modus prodaje Plive američkoj korporaciji, dakako, uz odgovarajuću "proviziju", koja se danas mnogo točnije naziva korupcijom. "Pliva je prodana uz zvukove arija iz Verone…" ironično će utvrditi SDP-ovac Goran Maras početkom 2010., vjerujući da je na sličan način INA prodana MOL-u.
U svakom slučaju, efekti Verone bili su odmah poznati u međunarodnim poslovnim krugovima, pa je 29. svibnja iste godine Financial Times objavio da je u utrku za Plivu ušao i američki Barr Pharmaceuticals, a krajem lipnja Nadzorni odbor Plive preporučio je ponudu Barra, u iznosu od 705 kuna po dionici. Dvije godine kasnije i Barr i Pliva završili su u vlasničkom portfelju izraelske kompanije, koja se prisvajanjem vlasništva, rješavala tržišne konkurencije.
Budući da je Bradtke navijao (ljepše rečeno „lobirao“) za realizaciju hrvatsko-američkog aranžmana, svojim šefovima u Washingtonu, uoči parlamentarnih izbora, poslao je povjerljivu depešu kojom izražava zabrinutost što je poslovna činjenica javno „provaljena“. Pritom je također nahvalio Ivu Sanadera, kao bitnoga za ulazak Hrvatske u NATO savez i širenje ideja zapadno-europskoga svijeta.
Zanimljivo, nakon promjene američkog predsjednika, Ivo Sanader dobio je status potrošenoga političara, koji je uhićen u Austriji uz pomoć američke intervencije. (J.B./PortalOko, Foto: Jutarnji.hr)