Nikome u Haagu nije bilo lako s optuženikom Slobodanom Miloševićem - ni tužiteljima, ni članovima sudskog vijeća, ni svjedocima, a istinski prezir prema Sudu u svakoj prilici pokazivao je vođa srpskih radikala Vojislav Šešelj koji je zbog nepoštovanja suda i osuđen na 18 mjeseci zatvora.
Lista Šešeljovih nepodopština, ismijavanja i nadmudrivanja s haaškim sucima debela je gotovo kao i sama optužnica. Šešelj je koristio svaku priliku da se naruga sudu. Donosio je sucima pod nos zatvorsku hranu kojom je bio nezadovoljan, tvrdio je kako se u zatvoru provodi kao nikad u životu, pozivao je suce da mu daju najveću moguću kaznu i poručivao im kako ih prezire te se hvalisao kako je “tu da ih zdrobi”. Ratko Mladić nastavio je Šešeljov stil drskosti, provociranja i dobacivanja, zbog čega ga je sudac Alphons Orie izbacio iz sudnice. Prisjetimo se samo situacija kad se Mladić natezao s Oriejem oko skidanja kape s glave, dovikivao po sudnici, komunicirao s ljudima na galeriji, prijetio obiteljima žrtava Srebrenice...
U samo nekoliko dana razmaka pred istim sucem našao se tada i hrvatski general Gotovina koji se, naspram Mladićeva bezobrazluka, sa sudom ophodio kao pravi “oficir i džentlmen”. Pred Žalbenim vijećem i sucem Oriejem izrazio je žaljenje prema žrtvama te odmjereno i diplomatski objasnio sudu kako se nema čega sramiti jer je ponosan na svoju ulogu u Domovinskom ratu.
- Gotovina se i u trenutku kad mu je bila izrečena nepravomoćna presuda od 24 godine zatvora držao jednako kao i sada kad je oslobođen, kao profesionalni vojnik i gospodin. I u žalbenom postupku uljudno se odnosio prema sudu, bez trunke mržnje ili prosvjeda, obraćao im se s poštovanjem i željom za pravednošću. Isti korektan odnos prema Haaškom sudu kao instituciji pokazali su i ostali hrvatski zatvorenici od Blaškića, preko braće Kupreškića i Čermaka do Prlića, Ćorića i Praljka - kaže Božo Skoko, docent na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti te stručnjak za komuniciranje.
S druge strane, tvrdi on, Mladić, Šešelj, Milošević, Karadžić, Šljivančanin i Martić su poput najgorih drumskih razbojnika Tribunal častili salvama uvreda, poniženja, psovki, podcjenjivanja...
- Mnogi od tih ispada jedne nasmijavaju, a druge tjeraju u plač još desetljećima. No, ipak govore najviše o njima, njihovoj kulturi i intelektualnoj razini. Bilo bi opasno generalizirati, ali teško je ne vidjeti ovu razliku u mentalitetu, u odnosu prema institucijama, protivnicima... Netko će reći da usporedba ne stoji, jer je agresiju na Hrvatsku i BiH ionako predvodio ološ, dok su se srpski intelektualci i ozbiljni političari zauzimali za mir. Možda ima u tome djelić istine kad se prisjetimo svih onih krajinskih zubara i milicajaca, međutim u to je ipak teško u potpunosti povjerovati kad znamo da je bilo puno podupiratelja iz Beograda, od akademika pa do današnjih predsjednika – tumači Skoko.