Upravo zato javio se nizozemskoj produkcijskoj postaji 'Kro', koja emitira emisiju 'Memories' koja se bavi spajanjem starih prijatelja ili bivših ljubavi, jer ljude zanima što se svih tih godina događalo nekome koga su davno upoznali i kako je tekao njihov život, piše Slobodna Dalmacija. Tako im je Martin ispričao da je tog ljeta 1964. godine bio na kampiranju, no nije se mogao sjetiti mjesta u kojem je bio, te je u kampu upoznao Nadu. Ona je tu bila, sjeća se, sa svojom bakom. Kako to obično biva, Martinovo društvo provodilo je večeri uz vino i gitare, a jedne je večeri mladi Nizozemac ugledao Nadu, koja je s bakom sjedila malo podalje od njegova društva.
'Nisam mogao odvojiti oči od nje'
'Kad su nam se pogledi sreli, nisam mogao odvojiti oči s nje, toliko me je očarala, a vidio sam da i ona mene netremice gleda. Skupio sam hrabrost, prišao joj i pitao je smijem li sjesti pokraj nje. Sjećam se da sam pomislio: 'Bože, kako je lijepa, tako graciozna i tako lijepe plave kose!' Nastavili smo sjediti cijelu noć, moje se društvo pomalo razilazilo, a i njezina je baka otišla spavati. Mi smo, pak, ostali kraj logorske vatre cijelu noć', sjeća se Martin tih dana davne 1964. godine. Između dvoje mladih planula je ljubav i tih šest tjedana, koliko su proveli zajedno, bilo je, kaže Martin, prekrasno i nezaboravno iskustvo.
No, došlo je vrijeme da se raziđu, da svatko ode svome domu – on u Nizozemsku, a ona u glavni grad Slovenije. Sjeća se još da je ona tada živjela u Linghartovoj ulici u Ljubljani i da je govorila da želi postati liječnica. No, oboje su bili toliko zaljubljeni da su se dogovorili da se sretnu i sljedeće godine, što se i dogodilo. U tih godinu dana redovito su se dopisivali. Nije tada bilo društvenih mreža i interneta, pa su s nestrpljenjem čekali dolazak poštara. Ponovno su se našli na kampiranju, nije nam poznato je li na istome mjestu, i ponovno su, veli Martin, proveli predivne tjedne zajedno.
Martinove namjere osujetio otac
Nakon što je završilo i to ljetovanje, Nada i on dogovorili su se da će on sljedeće zime doći u Sloveniju, u hotel za zimske sportove koji su držali Nadini roditelji, te da će raditi kod njih. Sjeća se da je taj hotel bio negdje izvan Ljubljane, a Martin kaže kako, nažalost, nikad nije upoznao Nadine roditelje, nego samo baku tog prvog ljeta. No, kad je te 1966. godine spakirao svoje stvari spreman da ode stotine kilometara daleko od svog doma zbog ljubavi prema lijepoj Nadi, Martinove je namjere osujetio njegov otac i nije mu dopustio odlazak u drugu zemlju. Naime, Martin je na dan polaska otkrio da mu je nestala putovnica, a poslije se pokazalo da ju je njegov otac sakrio jer nije mogao dopustiti da 'luda mlada glava' tek tako ode u nepoznato, nego je želio da mu sin odsluži vojsku i završi fakultet. Kako se tada nije uspio izvući, kontakt s voljenom Nadom godinama je slabio i gubio se, pisma su prestala dolaziti. Ne sjeća se više točno, ipak je puno godina prošlo, kako su i na koji način definitivno prekinuli vezu, no takav razvoj događaja doveo je do toga da je ona za njega postala nedostižna ljubav.
Uništio sva pisma
'Zbog svega sam bio jako tužan, nemoćan, frustriran, sjećam se da sam uništio sva njezina pisma i njezine slike samo da bih je lakše zaboravio', kaže Martin, čija će priča na nizozemskoj televiziji biti objavljena sredinom listopada.
Nakon toga, Martin je upisao i završio fakultet, postao je profesor prirodnih znanosti i sretno se oženio. Nažalost, njegova je supruga umrla u 50. godini, a on danas ima dvoje djece, sina od 37 i kćer od 35 godina, te dvoje unučadi. U mirovini je i živi u selu Beek en Donk, u provinciji Noord Brabant.
'Sad pod stare dane želio bih ponovno vidjeti Nadu i porazgovarati s njom, da vidim kako je njezin život tekao, je li i ona bila sretna kao ja', zaključuje umirovljeni profesor Hendriks.