Možda ipak, ako bismo trebali izabrati, odlučili bismo se za kamatarsku mafiju, radi se o najbeskrupuloznijem dijelu kriminalnog podzemlja, koje se u nekim 'normalnim okolnostima obračunava isključivo unutar sebe, ne stradavaju nevini', koje koristi izrazito tešku situaciju u državi kako bi se obogatilo na račun ionako opljačkanih građana. Kamatarska mafija ide direktno na štetu građana i ne krije da su im građani glavna meta. Posebno očajni građani.
Ne podsjeća li vas to jednim dijelom na političko-medijsku mafiju? Dakle, kamatari odmah u startu nanjuše očaj žrtve koja ima tu nesreću da im iz nužde pokuca na vrata, što je žrtva u težoj financijskoj situaciji to lihvari tu žrtvu žešće i nemilosrdnije pritišću, naravno, pritom se koriste i metodom zastrašivanja, pa i klasičnim oblikom fizičkog nasilja. Lihvari su, prema svjedočenjima žrtava lihvarskih ugovora, najveći oblik ološa u državi, država poput Hrvatska, u kojoj je sve više očajnih i siromašnih građana, plodno je tlo u kojem u blagostanju buja lihvarsko smeće.
Ne samo da takva vrsta ološa živi u blagostanju nego bi, kad ih se i otkrije, zahvaljujući novom kaznenom zakonu, mogli se i izvući od progona, budući da kazneno djelo lihvarenja na neki način više ne postoji, drugim riječima, žrtve lihvarskog smeća uglavnom će ostati žrtvom, bez prava na satisfakciju, ukoliko se nešto ne promijeni i država ne reagira. Zašto država, i kreatori novog Kaznenog zakona, ide na ruku lihvarskoj bandi teško je razumjeti, iako je Hrvatska zapravo zemlja nerazumljivoga i, kako smo rekli, država u kojoj mafija ima svoji državu.
- Prijašnji kazneni zakon propisivao je da je lihvarski ugovor svaki ugovor koji davatelju zajma omogućuje nesrazmjernu korist odnosno kada zajmodavac na njega naplaćuje nesrazmjerne kamate. Dakle, bilo koji ugovor, bez obzira pristaje li na njega osoba svojom voljom ili ne, s većom kamatnom stopom od dopuštene bio bi smatran lihvarskim ugovorom te kažnjiv za zajmodavca. Međutim, novi kazneni zakon koji je stupio na snagu kada je istraga u ovom slučaju već bila pokrenuta, prilično je ublažio stavak o lihvarskom ugovoru. Dakle, stavljanje bilo koje kamatne stope u ugovor o zajmu više nije bilo samo po sebi kazneno djelo, već je žrtva takvog ugovora morala na takve uvjete pristati iz nužde, neiskustva, lakomislenosti, smanjene sposobnosti rasuđivanja ili znatne slabosti volje. Točnije, morala je postojati neka velika nužda koja bi žrtvu natjerala da pristane na takav zajam – tvrdi Jutarnji list, što je uglavnom točno, međutim, novim kaznenim zakonom kamatarima se dala nevjerojatna sloboda te ogroman manevarski prostor. Oni koji su pokradeni, a lihvari nikada nisu imali milosti prema svojim žrtvama i uvijek bi se naplaćivali kroz imovinu žrtve koja je u većini slučajeva i nekoliko desetaka puta veća od stvarne pozajmice, ostati će pokradeni.