Gradonačelnik navodi kako će HRVI moći birati između A- dodjele zemljišta ili B- gotovog stana. Ali ni to nije sve! Ima i opcija C! Invalidi će moći, u zamjenu za stan ili zemljište, zatražiti, naravno i dobiti, jednokratnu novčanu naknadu za rješavanje stambenog pitanja, ili prevedeno jezik zemljana, Grad će braniteljima kupiti stan, ili većim dijelom sufinancirati kupnju. Još se navodi i kako je Ministarstvo branitelja prihvatilo sugestiju gradonačelnika Vlahušića da se u okviru HRVI kompleksa napravi i, pazite sad,
veteranski centar za umirovljene branitelje! Nije precizirano hoće li se u Centru graditi koncertna dvorana, kino, kazalište… ili se radi o investiranju u boćalište, park s ljuljačkama za djecu, stazu za rolanje i ostalo.
Branitelji - zadnja rupa na sviraliGrad Dubrovnik vjerojatno je grad koji je učinio najmanje, gotovo ništa, za branitelje u cijeloj Republici Hrvatskoj. Pomalo čudno od grada u kome se, barem po Gradonačelnikovim tvrdnjama, najbolje živi u odnosu na "ostatak Hrvatske". A i ono malo što je učinjeno, učinjeno je od strane Ministarstva branitelja, s tim što je Grad braniteljima, osim objekata na Hladnici izgrađenih u mračna HDZ-ova vremena, ustupio gomile bezvrijednih parcela, s kojima ionako nije znao što bi.
Interesantno je kako se skoro na niti jednoj parceli, čak i nakon desetak godina, ne može započeti s ishođenjem dokumentacije koja je potrebna za gradnju, a još je interesantnije kako se, u gotovo 400 milijuna teškom gradskom budžetu, baš nikada ne nađe koji milijun za ove potrebe. Sve se svodi na gradonačelnikove populističko manipulativne metode, poput činjenica kako čak 600 stradalnika (ma zamislite) Domovinskog rata koristi besplatan javni gradski prijevoz, uz povlašteni parking članovima HVIDR-e. Kako bi Gradonačelnik pokazao da je jako milostiv, zna navesti kako na sve to pravo imaju i – njihove obitelji.
Da kojim slučajem Ministarstvo branitelja prošle godine nije izgradilo dvije stambene zgrade u Mokošici, koje su predane u vlasništvo hrvatskim ratnim vojnim invalidima i članovima obitelji smrtno stradalih, zatočenih ili nestalih hrvatskih branitelja, moglo bi se kazati kako grad Dubrovnik UOPĆE nije rješavao stambenu problematiku braniteljske populacije. Osim ako se, kako rekosmo, kao rješenje tog problema ne smatra gomila dodijeljenog bezvrijednog zemljišta, bez ikakve pripadajuće infrastrukture, kakav je slučaj, recimo, sa dodijeljenim parcelama poviše magistrale na Nuncijati, u koje branitelji već desetak godina, dok plaćaju skupo podstanarstvo, čeznutljivo gledaju.
Obećo sam, pa šta?
I onda Andro Vlahušić navodi da je s Ministarstvom usuglasio kako će Grad Dubrovnik u NAREDNOM periodu sudjelovati u izgradnji četiri nove zgrade sa 86 stanova za HRVI u Mokošici, iznad dvije postojeće braniteljske zgrade, a Grad će svaki stan sufinancirati u iznosu od 100 tisuća kuna, što iznosi 8, 6 milijuna kuna ukupnog udjela. Jako velikodušno od gradonačelnika, nema što. Čak 8,6 milijuna!
Nije li možda pravo pitanje zašto "najbogatiji hrvatski Grad" malo dublje ne zaroni u najizdašniju hrvatsku gradsku blagajnu, te konačno donese prostorno plansku dokumentaciju, zatim dovede svu potrebnu infrastrukturu na Nuncijatu, kako bi VELIKI dio braniteljske populacije, dok su još uvijek živi, konačno, nakon dvadeset godina od završetka rata, riješio svoje stambeno pitanje.
A upravo je rješavanje stambenog pitanja braniteljima, posebno onih koji su dobili parcele na Nuncijati, bilo PRVO predizborno obećanje Andra Vlahušića još prije PRVOG gradonačelničkog mandata. Naravno, obećanje je trajalo sve dok je trajala kampanja, dakle do momenta kada je izborna komisija objavila kako je Andro Vlahušić - novi gradonačelnik Dubrovnika.
Na koncu nije na odmet napomenuti kako je velika većina hrvatskih općina i gradova ODAVNO riješila ovo pitanje, Rijeka recimo još prije petnaestak godina. Naime, u toj i takvoj crvenoj Rijeci UOPĆE NEMA branitelja, invalida, ili stradalnika Domovinskog rata, koji još uvijek kuburi s ovim problemom.
Dubrovnik će se, na sramotu i Gradu i puku, još dugo baviti stambenom problematikom HRVI. A budući kako biologija, PTSP i sliče pojave rade svoje, možda Gradonačelnik uskoro neće niti imati ovakvih problema. Onda će moći sve svoje budžetske aktive baciti na njemu tako drag mikroasfalt, zatim trotaore, okretišta, Lazarete, prozračne mostove, semafore… IG