Zahvaljujući medijima i neformalnim skupinama moći koje stoje iza njih u javnosti se stvorio dojam kako je prvi arogantan, svojeglav i bahat političar, dok se drugog sustavno pokušavalo i pokušava predstaviti kao neodlučnu i pretjeranom taktiziranju sklonu osobu koja navodno dvoji treba li javnosti prezentirati program vlastite stranke ili ići na javno sučeljavanje sa svojim političkim suparnikom u medijima, koji ga godinama nastoje omalovažiti i prikazati u negativnom svjetlu.
Prvog se, i unatoč izbornom porazu, u postizbornom razdoblju pokušava predstaviti kao pobjednika, dok se drugog, i unatoč relativnoj izbornoj pobjedi, javno pokušava proglasiti najvećim gubitnikom netom održanih izbora. Kreatori javnog mnijenja pri tome, bar za sada, javno ne otvaraju pitanje unutarstranačke odgovornosti za lidera krnje Kukuriku koalicije koja je na ovim izborima osvojila 24 mandata manje, što je minus nešto iznad 200.000 glasova u odnosu na izbore prije četiri godine. S druge strane, ni 15 mandata više, i nešto više od 200.000 glasova, koliko je HDZ-ova Domoljubna koalicija predvođena Tomislavom Karamarkom osvojila u odnosu na izborni rezultat prije četiri godine, nije poštedjela Karamarka od novih kritika i zazivanja "nove demokratizacije HDZ-a", uključujući i otvorene vapaje za traženjem njegovog nasljednika.
Cijeli niz događaja na političkoj sceni, kojima svjedočimo u posljednje vrijeme, pokazuju da u Hrvatskoj postoje vrlo utjecajne snage koje nisu zadovoljne vodstvima dviju najvećih političkih stranaka. Razlika u pristupu je neznatna - arogantnom i prgavom Milanoviću dopustili bi da vodi vladu te čekali prvu priliku za njegovu smjenu na čelu SDP-a. Za razliku od odnosa prema arogantnom i bahatom Milanoviću, čelniku Domoljubne koalicije i relativnom pobjedniku parlamentarnih izbora ne bi dopustili niti poziciju predsjednika stranke koju je vratio temeljnim odrednicama Tuđmanove politike, ostvario pobjede na izborima za Europski parlament i lokalnim izborima a relativni je pobjednik i nedavno održanih parlamentarnih izbora.
U takvoj situaciji sasvim je logično pokušati analizirati jednog i drugog te potražiti odgovor na pitanje - zašto je to tako?
Par crtica o prgavom ZokijuJoš uvijek aktualni hrvatski premijer, srećom u odlasku, Zoran Milanović napravio je ovih dana još jedan jako nepristojan, nediplomatski i nekulturan potez. Riječ je o njegovomarogantnom dolaska u Ured predsjednice Republike na konzultacije o novom mandataru. Nakon što se usputno i s očitim prijezirom rukovao s predsjednicom Republike KolindomGrabar-Kitarović, projurio je pored nje kao pored "turskog groblja". Odbivši se i fotografirati, javno je pokazao ogromnu dozu nervoze ali i nedostatak elementarne pristojnosti, te nepoštivanje institucija hrvatske države čiju je izvršnu vlast predvodio protekle četiri godine.
Pažljiviji kroničari događaja na hrvatskoj političkoj sceni nisu zaboravili istaknuti da je to u stvari kontinuitet postupaka drskog i neodgojenog "dečka s Knežije" i propalog diplomate koji je premijerno demonstriran u noći kada je Hrvatska doznala da je dobila prvu predsjednicu u svojoj povijesti.
Nastavak te bahatosti pokazane u noći Josipovićevog izbornog poraza, vidjeli smo ovih dana na Pantovčaku kada je Milanović drsko priopćio predsjednici Republike da će se "možda fotografirati nakon što on sastavi novu vladu", na što se većina nazočnih samo nasmijala.
Stvarne uzroke ovakvih postupaka Milanović je neizravno otkrio odmah nakon završetka razgovora u Uredu predsjednice, kada je u razgovoru s novinarima kazao kako "raspolaže sa 66 prikupljenih potpisa" te da ne zna hoće li biti u prigodi "imati više ili ne".
Ovakvim postupcima Zorana Milanovića rijetki su iznenađeni. Što naime očekivati od slučajnog premijera koji je u protekle 4 godine nažalost „uveseljavao“ Hrvate svojim katastrofalnim i bahatim izjavama. Za pobrojati ih sve trebalo bi jako puno vremena – stoga čemo se ograničiti na one drastičnije primjere.
Izjave o slučajnoj državi, o Domovinskom ratu kao građanskom ratu, o braniteljima u šatoru u Savskoj koji smrde, o ćirilici u Vukovaru, o izručenju Josipa Perkovića, o Špičkovini i Finskoj, o gospodarskom rastu bez rasta proizvodnje, o sirotinji koja je išla u Domovinski rat, s ovim najnovijim potezom u Uredu predsjednice zapravo je stavio „točku na i“ na svoj slučajni premijerski mandat.
Očito, nervoza uzrokovana skorim odlaskom iz Banskih dvora je narasla na najvišu moguću razinu. A kako i ne bi, jer kad ne bude više premijer, njega i njegove ministre čeka jedna druga epizoda – otvaranje svih mogućih istraga oko niza afera zataškavanih u protekle 4 godine. Mandat mu završava onom zadnjom s izvješćem Državne revizije o pronevjeri 16,6 milijardi kuna u DUUDI-u, a preko nje će se razotkriti puno drugih – samo kada dođe vrijeme za takvo što.
Njegov masno plaćeni američki savjetnikAlex Brown u kampanji je napravio čudo – u samo nekoliko mjeseci uspio je prevariti dobar dio hrvatskih građana, a onda i samog Milanovića. Naime, Brown je svojim potezima od godinama najnepopularnijeg političara u Hrvata u jednom trenutku napravio skoro prihvatljivog političara, u što su povjerovali neki Hrvati i nacionalne manjine s neproporcionalnim udjelom u vlasti.
Međutim, do otriježnjenja je došlo vrlo brzo. Čim je Alex Brown naplatio svoje milijune i napustio Hrvatsku, Milanović je nastavio po svom starom običaju, bahato se i nekulturno ponašati kao što se uostalom ponašao i prije Brownovog dolaska.
Promišljenost i zajedništvo - temelj političkog djelovanja Tomislava KaramarkaU odnosu na Zorana Milanovića, Tomislav Karamarko doima se kao sušta suprotnost. Tih i odmjeren s izjavama odaje dojam osobe koja i te kako drži do javno izrečene misli. Tu i tamo, može mu se predbaciti da u javnim istupima koristi po koju frazu viška ili se u određenim situacijama preležerno ponaša pred objektivima. Upravo u tome određeni su medijski analitičari, koristeći ranije zadane gabarite po kojima na izborima ne biramo političkog vođu nego nekakvog šarmera za sudjelovanje na nekakvom lokalnom "event događaju" našli pogodne detalje za razvijanje kritički intoniranih razmišljanja.
S druge strane, Tomislav Karamarko je očito daleko veći kapacitet od iznadprosječnog organizatora o čemu svjedoče i detalji iz njegovog životopisa. Dugogodišnja iskustva na mjestu šefa kabineta predsjednika Vlade i Sabora; pozicije načelnika PU zagrebačke, pomoćnika ministra, savjetnika predsjednika i predstojnika ureda za Nacionalnu sigurnost; te čelna mjesta u SOA-i i MUP-u nedvojben su pokazatelj da osoba s takvim životopisom ima iznadprosječne organizacijske sposobnosti i lucidnost pri donošenju najsloženijih odluka.
Potvrdu teze da je aktualni predsjednik HDZ-a i čelnik Domoljubne koalicije osoba s liderskim karakteristikama i naglašenim stupnjom mudrosti, zavidnim organizacijskim sposobnostima i pregledom situacije - nameće se i kroz sagledavanje čitavog spektra aktivnosti provedenih od trenutka dolaska na čelo ove stranke. Nedvojbeno, nakon svega što se u HDZ-u, i oko njega, događalo u razdoblju između smrti dr. Franje Tuđmana i svibnja 2012., kada je Karamarko došao na čelo HDZ-a, njegova uloga u podizanju stranke optužene za korupciju i poražene na parlamentarnim izborima bila je sve drugo - samo ne jednostavna i lagana politička zadaća.
U razdoblju protekle 3,5 godine ova je stranka ne samo spašena od gašenja koje su određeni krugovi planirali a mnogi drugi otvoreno priželjkivali, nego je istovremeno krenula u čitav niz unutarnjih i vanjskoh procesa. U prvom redu, u tom je razdoblju zaustavljena dalja erozija. Stranka se nedugo zatim vratila na kurs svojih temeljnih svjetonazorskih načela, što je i ključni razlog zaustavljanja pogubnog procesa detuđmanizacije, odnosno daljeg rashrvaćivanja Hrvatske. Uz sve to uslijedile su i pobjede na europskim, lokalnim i predsjedničkim izborima, što je svakoj političkoj stranci jedini čvrst i mjerljiv putokaz i ocjena političke platforme na kojoj djeluje.
Analiza stanja nacije i države dovela do reformskog programaOsobe koje su se tijekom svog radnog vijeka susretale s vođenjem složenijih sustava jako dobro znaju da kvalitetnog planiranja i izrade razvojnih programa jednostavno nema bez dubinske analize stanja i prosudbe raspoloživih ljudskih i materijalnih resursa.
Teško je iz ove perspektive precizno kazati što su analitičke prosudbe stanja nacije i države, kao i stanja u vlastitoj stranci, rađene u protekle 3,5 godine, pokazale. Naprosto, riječ je dokumentima koji nisu dostupni za javnu uporabu. Međutim, proučavanjem javno publiciranih programskih dokumenata, bez neke naročite muke, može se doći do zaključaka i o sadržaju tih analiza.
Isčitavajući programske dokumente, naročito onog reformskog i gospodarskog djela, nameće se zaključak kako je aktualno vodstvo HDZ-a čvrsto odlučilo da gospodarsku sudbinu Hrvatske odvoji od broja sunčanih dana u godini, odnosno od ovisnosti o turističkoj sezoni.
Spektar mjera jasno preciziranih u gospodarskom programu, uključujući i zgotovljeni dio investicijskih projekata, nedvojbeno nameću zaključak strateškog zaokreta koji za cilj ima jačanje svih gospodarskih grana koje podupiru turizam. U prvom redu tu je razvoj poljoprivrede i grana koje podupiru istu, što će u skoroj budućnosti svakako pogodovati brzom oživljavanju hrvatskog sela ali i razvoju skoro izumrle prehrambene industrije. Naravno, da se u ovom slučaju radi o vrlo hrabrom potezu koji ne ide u prilog trenutno iznimno utjecajnom uvoznom lobiju čiji se utjecaj nevidljivo prelijeva na mnoga područja života, uključujući i na spregu s medijima i bankama koje te aktivnosti prate.
Cijeli tekst pročitajte
OVDJE.