Oko 20 tisuća vjernika iz cetinskog kraja, ostalog dijela Dalmacije,BiH te drugih područja pohodilo je u ova tri dana Bajagić, gdje je na platou ispred crkve Sv.Nikole molilo s fra Ivom Pavićem. Bolesni, djeca, starci,a posebno mladi okupili su se iz mnogih krajeva gdje žive hrvati kako bi čuli riječ Božju od njegovog poslanika fra Ive Pavića.
- Budimo čvrsti u vjeri i ljudskim a nadasve vjerskim vrijednostima - poručio je fra Ivo,koji je svakog dana duhovne obnove molio za ozdravljenje i oslobađanje od problema koji opterećuju društvo i pojedinca.
- Danas možemo reći da je molitva u krizi. Svijet nam je nametnuo mnogo toga što nas odvaja od molitve i tradicionalnih vrijednosti ,npr. promatranje života kroz prizmu materijalnog, pretjerivanje u gledanju televizije, u radu za računalom, lijenost, užurbanost.
Nudi nam se nešto što se normalnim riječnikom ne može opisati,nekakvi novi pogledi na život koji su u suprotnosti s Bogom,vjerom s korjenima našeg hrvatskog čovjeka.Obitelj kao temelj društva želi se zamjeniti nekim novim umjetnim pojavama. Mnogi kažu: nemamo vremena za molitvu, ne znamo moliti, ili: nemamo volje za molitvu. Naime, ljudi su se odviknuli od molitve, ali kada dođu krize, čovjek se pita zašto mu u životu ne ide.
Treba molitvu vratiti u osobni život, u obitelj, u naš narod, i početi ustrajno i s pouzdanjem moliti.Ne smijemo zaboraviti da je molitva važna. Kao što dosta vremena provodimo s prijateljima tako bismo trebali naći vremena i biti s Bogom u molitvi - kazao je fra Ivo Pavić, okupljenima na duhovnoj obnovi u Bajagiću.
Inače, karizmatik Ivo Pavić roden je 1965. u Hrvatskoj Tišini kraj Bosanskog Šamca . U dvadeset četvrtoj godini života čuo je Gospodinov glas: "Bit ćeš moj svećenik". Odmah se odazvao i javio u franjevačku provinciju Bosnu Srebrenu iako je već radio u jednoj tvornici i nije razmišljao o duhovnom zvanju.
Stupio je u postulaturu u franjevačku gimnaziju u Visokom 1988. i u novicijat u Sarajevu 1989. Nakon završetka novicijata i prve godine studija bio je za vrijeme rata tri godine u progonstvu u Samoboru i Austriji. U progonstvu je 1995. položio vječne redovničke zavjete.
Kardinal Vinko Puljić zaredio ga je za đakona 1996. i za svećenika 1997. godine u Sarajevu. Diplomirao je na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu 2000. godine. Bio je župni vikar u Rumbocima, Uskoplju, Tuzli i Tolisi.
Službu nove evangelizacije počeo je 2000. godine. Držao je duhovne obnove u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Makedoniji, Sloveniji, Srbiji te u ostalim europskim župama i u našim hrvatskim katoličkim misijama u mnogim gradovima Njemačke, Švicarske, Austrije, Italije i u New Yorku. Posvuda gdje je propovijedao nikle su molitvene zajednice.
