Motivacija za kastraciju
Kastracija je djelomično ili potpuno odstranjivanje nečega. Odstranjuju se testisi, penis ili oboje. Razlozi kastracije se vrlo razlikuju, pa ćemo ih podijeliti na prisilne i osobne uzroke.
Vanjska motivacija
Najčešći razlog za kastraciju je rak testisa i rak na prostati. Kod raka prostate je bitno sniziti razinu testosterona, što jednostavno rješavamo odstranjivanjem testisa. Danas se taj zahvat zamjenjuje raznim lijekovima koji blokiraju nastanak testosterona. Kod raka testisa se odstranjuje samo bolestan testis. Drugi najčešći razlog za odstranjivanje testisa je ozljeda testisa u prometnim nesrećama, fizičkim napadima ili u sportu. U svakom slučaju kirurzi se trude zaštititi testise, tako da samo u slučaju velike ozljede dolazi do kastracije. Ozljede su povezane s ekstremnim bolovima, a u vrlo rijetkim situacijama bol nastupa bez očitog razloga. Tijekom povijesti kastracija je predstavljala potvrdu pobjede nad neprijateljem ili se koristila kao metoda tijekom saslušavanja. Čuvari harema u Turskoj su svi bili kastrati, a radilo se o robovima ili vojnim zarobljenicima. Čak i osveta za poniženje ili silovanje je mnogo puta završila kastracijom. Mnogo država u SAD je već uveo kastraciju kao kaznu za spolne prijestupnike, o čemu se raspravlja i u Europi. Tu je riječ većinom o kemijskoj kastraciji.
Unutarnja motivacija
Podjela na vanjsku i unutarnju motivaciju nije najbolja, ali služi svrsi. Prvi razlog za kastraciju su naime psihičke bolesti. Obično se radi o samokastraciji ili mutilaciji – unakaživanju vlastitih organa. Do toga mogu dovesti različite psihičke bolesti, opsesije, kompulzivne smetnje. Same želje za kastracijom nisu toliko rijetke niti kod „normalnih“ muškaraca, iako ih nikada ne ostvare. Tu se ubrajaju i ekstremne želje za dominacijom ili ropstvom. Neki se kastriraju zbog religioznih uvjerenja, jer doslovno shvaćaju svete spise ili od njih to zahtijeva kakav inicijacijski obred. Drugi se za kastraciju odlučuju jer misle da će tako lakše kontrolirati svoju ljutnju ili spolni nagon. Neke ljude spolni organi jednostavno toliko smetaju, i to do te mjere da ih se žele riješiti. Radi se o čovjekovom stanju, kada iz estetskih razloga želi odstraniti jedan od svojih organa, a nije nužno da to budu testisi. Drugi mogući razlog je transeksualnost, neki žele postati dio „trećeg“ spola, spola bez vidljivih spolnih organa. Mnogo muškaraca se odlučuje na samokastraciju jer ne mogu savladati svoju želju za spolnošću i žele zadržati obitelj, posao itd.
Posljedice kastracije
Za razumijevanje posljedica kastracije moramo shvatiti djelovanje hormona. Testosteron, muški spolni hormon se naime proizvodi u testisima. Muškarcu se počne skupljati podkožno salo, gubi se mišična masa, razvijaju se grudi, dlake na tijelu se stanjuju. Tijelo se brže umara, promijeni mu se miris, veća je mogućnost osteoporoze i dijabetesa. Mijenjaju se kognitivne sposobnosti, javljaju se poteškoće u pamćenju, promjene raspoloženja itd., valovi vrućine, kakve inače doživljavaju žene u menopauzi. Ako vrlo pojednostavimo, muškarac se počinje približavati ženskoj figuri koliko je to moguće. Postoji i nekoliko pozitivnih učinaka, obično ponovo počnu rasti dlake na glavi, čak i ako je tamo prije kraljevala ćelavost. Većina muškaraca osjeti duboku psihičku promjenu, manje agresije i blagu odsutnost napetosti, što je tek sada prepoznaju, kada je više nema. Najveći problem nastaje u spolnosti. Kod nekih mogućnost erekcije potpuno nestaje, kod nekih je djelomična. Sposobnost postizanja orgazama je rijetka, orgazmi su manje intenzivni bez ejakulacije, osim malo tekućine, što je izlučuje prostata. Općenito se želja za spolnošću smanjuje ili potpuno nestaje.