Naravno, da nismo, kao što u Hrvatskoj do današnjih dana nismo saznali tko stvarno stoji iza likvidacije Milana Levara, imali smo tek medijske optužnice i političke konstrukcije, no, istinu nikada nismo saznali. Previše se toga u posljednjih 15 godina dogodilo u Hrvatskoj da bi bilo slučajno. Hrvatska ni dan danas ne zna tko stoji iza likvidacije Ive Pukanića, znamo tek da je skinuta 'krivnja' s Joce Amsterdama, koga su neki umobolni hrvatski novinari uspoređivali sa kontroverznim Zdravkom Mamićem.
Teroristički čin na Poljudu, kukasti križ u srcu europske Hrvatske, u najljepšem gradu Mediterana, u gradu koji je prošao fašističku i komunističku okupaciju, poruka je koju su neki shvatili ozbiljno, drugi su, poput Ranka Ostojića, inače ministra iz Splita, takav teroristički akt shvatili kao priliku za zafrkanciju na Facebooku. Obećavali su svi, od HNS-a do policije, brzu istragu, obećavali su rezultate, što se dogodilo? Zasad ništa osim nagađanja, kad u ovoj zemlji nadležne institucije nemaju odgovore za ono što su plaćeni huligani ispadaju jedini odgovorni. Kad optužite huligane sve je riješeno, pritom su huligani uvijek neodređen pojam, bez konkretnih imena.
Policija, HNS, mediji, političari..., zaključili su da je za sve kriv huligan, čak i ako ne znamo imena huliganima to je dovoljno da bismo prihvatili 'istinu', iako su huligani dosad sa svime bavili osim terorizmom. Huligani sasvim sigurno nisu likvidirali Klicu, nisu izvršili atentat na Levara, huligani nisu autori svastike na Poljudu, huligani ne stoje iza likvidacije Ive Pukanića, nema zemlje u kojoj su huligani sposobni dugoročno razmišljati, pa tako to nisu u stanju ni hrvatski huligani. Oni će pretući nesretnika na cesti, oni će zasuti sportski teren bakljama, oni će vrijeđati, potući se s policijom, demolirati nekoliko automobila, dva-tri tramvaja, ali neće nasrnuti na državu i temelje države u cijelni.
Kukasti križ na Poljudu svakako odgovara onima koji uporno ponavljaju da je zapravo u Hrvatskoj na djelu relativizacija ustaškog režima, da se vraćamo 74 godine unatrag, da će se poslije parlamentarnih izbora Hrvatska probuditi omeđena bodljikavom žicom, pretvorena u najveći koncentracijski logor ui Europi, odgovara onima koji uporno tvrde da je u Hrvatskoj na dijelu tiha fašizacija društva. Međutim, nikome još nije palo napamet da među takvima potraži krivce za poljudsku blamažu. Zašto? Zar zato da se ne sazna istina?
Sasvim dovoljno je razloga sumnjati u stvarne namjerne hrvatskih institucija, naime, da se doista radi o huliganima već bi netko progovorio, već bi se netko 'pohvalio', makar pod lažnim profilom na društvenim mrežama, već bi netko propjevao. Kada su huligani počinitelji obično ih se otkrije nakon 48 sati. Svi vinovnici nereda na nogometnim stadionima policiji su poznati, dakle, policija ima na neki način 'registar huligana', očito nitko iz tog registra nije autor terorističkog udara, ipak se ne radi o huliganima, što država nesvjesno sama priznaje kad 'ne zna' počinitelje i nalogodace.
Nažalost, ozbiljna istraga o poljudskom kukastom križu ostati će još jednom hrvatskom misterijom o kojoj ćemo, poput starih legenda, raspravljati i za trideset godina. Naime, ozbiljna istraga pošla bi od toga kome odgovara svastika na utakmici između Hrvatske i Italije, države koja je izmislila i patentirala fašizam, koja je u vrijeme svog 'velikog vođe' Ducea nadahnula samog Hitlera. No, kako se istraga usmjerila na huligane bojimo se da će sve ostati na tome, čak i ako pronađu nekog nesretnika, vrhunskog kemičara, koji je nešto 'pisao' po poljudskoj travi, pa čak i ako nije, biti će kriv. Zašto ne, pobogu, huligan je, nije terorist? Država nema ništa s tim.