Je li nauka izmislila drvene gradele? Nije još. Ali most na sklapanje jesu. Most ili ponton? I jedno i drugo. Inozemna tvornica ideja. Govore, da kad' učini nevera, prije prelaska mosta, osim što trebaš platit', moraš popit' Dramamine, protiv morske bolesti.
Još o nauci! Ovih sam se dana odlučiv'o, hoću li čitat' feljton o razvodu scientološkog polu-boga Toma Cruisa ili o najnovijem otkriće Higgsova bozona. Odlučio se za nauku. Što su to znanstvenici u Švicarskoj točno pronašli, teško je neuku čovjeku objasnit'. Pa su to još popularno nazvali i Božjom česticom, kako bi narod još više zbunili. Je li to čestica manja od atoma, za koga su se kleli da je najmanji, još otkako su, zahvaljujući nauci, i atomskoj bombi, smanjili u ništo par japanskih gradova?
Jer tad' nije bilo Haškog suda. Pa su se tako testirala otkrića naše dobrobiti.
Ali, zašto se tako nešto malašno zove Božje? Kad' sam o tome pročit'o članak, nešto sam shvatio. A shvatio sam, da o temu znam, isto koliko sam zn'o i prije čitanja. Ništa. Razumio sam samo, da su našli, tu Božju česticu, iako nije ni bila izgubljena. To je samo dokaz, da ako nešto uporno tražiš, moraš jednoga dana i nać'. Pa se ovako mislim; ovo otkriće, ovaj Higgsov bozon, ili Božja čestica, može poljuljat' ili učvrstit' vjeru u Boga. Ili i jedno i drugo. Vjernicima može bit' znanstveni dokaz da Bog postoji, a onima drugima, da se sve dogodilo samo po sebi kroz milijune godina, a ne za šest dana. Jer, nedjelja je vazda bila praznik. Osim u učinkovitoj državnoj službi. Tamo je to i subota.
I dok Europa zapovijeda, da nekomforni hrvatski kokošinjci moraju povećat' kvadraturu, domaći kukuriku genijalci, koji, umorni od raznih obećanja, očito jedva čekaju vratit' mandat, k'o i u prošlom pokušaju, smišljaju nove akcije.
Otkrili su sumnjive građane, koji su u paru radili 80 godina i uspjeli kupit' vlastiti stan. Pa su najavili oporezivanje nekretnina i smanjenje kvadrata po glavi stanovnika. Što će gladnome socijalna pomoć, ako ima stan veći od 37 kvadrata? I još 10 za ženu! Sve preko toga, neka lijepo prodaju. I bit' će bogati. Tako naši političari, jezikom satiričara - kolumniste zapravo kažu: ako već nismo u stanju promijenit' stvarnost, ništa nas ne sprječava, da joj se nasmijemo u facu.
Jednako socijalno osjetljiv plan, u svijetu smo čuli jedino od sjeverno korejskog vođe, voljenog predsjednika, koji je nedavno smekš'o više zakona i pri tome ukinuo zabranu nošenja gaća za žene i dopustio brzu hranu: pizze, hamburgere i prigane patate. To se zove zaokret prema budućnosti.
Bivša premijerka na sudu je rekla, da nije znala ništa o milijunima iz crnih fondova, ali da je današnje pameti, bilo bi drugačije. Izgleda, da na te vreće sa soldima nisu bili napisali CRNI FONDOVI. A onda je svjedočila i bivša ministrica bez portfelja. Ona nije imala portfelj, nego pravo, da se mukte oblači u HDZ-ovom šminkerskom modnom butiku. Sve je demantirala i rekla, kako je sve solde, što su joj dali, koristila u humanitarne svrhe. Eto, o'kle HDZ. Humanitarna Dobrotvorna Zaklada. Zato mnogi misle, da ipak nije trebalo doći do promjene vlasti. Još jedan mandat i ono malo što nam je ostalo, oni bi sigurno uspjeli podijelit' u svom nesebičnom humanitarnom radu.
Eto su siroti španjolski bankari dobili pomoć od Europske unije od 30 milijardi eura. A što će jadne banke. Nije im lako. Neki misle da su ovi što dijele solde moderni Robin Hudovi. Da kradu bogatima i davaju siromasima. Ma jes' roga. Naši su to drukčije činili. Uzimali štedišama i podupirali banke. Pa ih tako poduprte, regalali sposobnim strancima. Ne samo da nam se smiješila bolja budućnost. Svi su nam se smijali.
Nešto se mislim, onako, priznajem… ne bez mrcu nostalgije za starim vremenima, kako smo mi, starije generacije, bili zakinuti u prošlosti, zbog nedostatka solidnog kapitalističkog poslovanja. I eto sad' vidimo, kako je to odvazda moglo bit' tako. Kad' banku niko ne ometa. Samo što je bivši sustav nas mrzio, i iz čiste ideološke pakosti, nije nam d'o, da svi koji smo to željeli, budemo bogati… Da nas nisu mrzili, svi smo mogli bit' bogati k'o Bil Gejts. I još su masnim kamatama na štednju, uvjeravali nas, milijune malašnih štediša u državnim bankama, da se samo skromnim, časnim i štedljivim životom može branit' sistem u kome smo živjeli.
A onda, kad' su privatne banke postale moguće, neki su povjerovali, da to stvarno tako može. I nisu ih izvarali nekakvi financijski eksperti. A ne, ne!
Ekonomisti su tad' mislili, da je jedini ključ uspjeha u bankama, u vještini obijanja sefova. I, kako sustav novčane piramide mora propasti. Zato su skeptični ekonomisti ostali siromašni, a neskromno i rastrošno društvo je pomahnitalo za bankarstvom. Svi nepravedno besposleni, a alergični na šumsku vegetaciju prve crte bojišnice, otvorili su privatne banke, štedionice ili mjenjačnice. Zadnja pomoćna čistačica (doduše zaposlena u banci), koja se sjetila otvorit' banku, obankarila je svega dvije-tri tisuće sugrađana; više nije stigla, prekasno je ostavila metlu. Broj obankarenih štediša u našoj tranzicijskoj zemlji, stalno se povećav'o.
I svi su oni potpuno dobrovoljno pristali da ih prevare. A toliki sustavi su se bavili prinudnom državnom otimačinom. Ni'ko nas ne mora na nešto prisiljavat'. Dokazali smo, da smo u stanju sami sebe upropastit, i to potpuno dobrovoljno.
Razumljivo je bilo, da Vatikan teško shvaća, kako to, da u najkatoličkijoj zemlji Europe, ogromna većina građana bira predsjednika- agnostika. Pa onda jednakom većinom lijevu stranku. A stranka premijera koji ide u Crkvu jedanput godišnje i to protokolarno.
Zato nije čudno ni to, što je papin zastupnik u Hrvatskoj, ili učeno nazvan nuncij, jako začuđen izglasavanjem Zakona o pomaganju neplodnim ženama. On istina nije saborski zastupnik, ali svejedno misli, da su njega trebali pitat'. Domaći pak ćudoredni, rekreativni propovjednici, koji su davno još zapeli na rješavanju dileme, je li bila prvo kokoš ili jaje, misle, da je prvo bio tata, pa onda beba. Jer, kad' dijete bude vikalo tata, ne'ko bi treb'o okrenut' glavu. Barem poštar. Ali kome više poštar donosi sreću u kuću. Samo račune i najavu ovrhe. Pa se ovi divovi moralnosti boje, da će mama morat' smišljat neki biblijski alibi, ili barem izgradit' rodino gnijezdo na dimnjaku, kako bi djetetu dala kakav-takav odgovor.