KLEČAK Europska politika batine i mrkve: Političari postali poslušni, a Hrvati vegetarijanci

Eto, tako je završila lukava i uspješna Europska politika batine i mrkve. Zahvaljujući batini, naši političari postali poslušni, a od silne mrkve, Hrvati postali – vegetarijanci.

Piše: Mario Klečak/Glas Grada

Kad' malo bolje promislim, ne sjećam se da sam prepozn'o ijednog od hrabrih pilota jugo-aviona dok su raketirali Petku i Srđ. Letjeli su dosta nisko i učinilo mi se da vidim neke glave unutra, ali možda se i varam. U strahu su velike oči. A možda su to bile bespilotne letjelice, jer Županijski Sud u Dubrovniku zasigurno ne bi odust'o od optužbe za ratni zločin, da ima ikakvih dokaza. Nisu krivi i kvit! Kaže mi jedan državni službenik u rangu kućnoga meštra, da je čuo, kako je postupak protiv osumnjičenih pilota JNA, poslije 20 godina obustavljen, zbog nedostatka – pravde! Čovjek se stalno kreće među tom pravosudnom čeljadi pa zna, kako kaže, da je pravda - slijepa i spora.

A što misli o onima, koji vjeruju da je pravda ipak dostižna? Kaže da je sujevjerje teško iskorjenit'. A i ne treba tražit' dlaku u jajima. Posebno ne na javnom mjestu. Altroke kućni meštar.

A puno više o pravdi i ratnim krivcima zna hrvatski vojni Ordinarij, Biskup Jezerinac. Na Svetoj Misi u Karlovcu, povodom proslave 20. obljetnice međunarodnog priznanja Hrvatske, on je ustvrdio, da su krivci bili – ateisti. Valjda je vidio nevjernike, kad' su blagosljivljali tenkove, topove i ostalo ateističko znakovlje. Od prapovijesti pa do danas, uvijek su nevjernici bili krivi. A jedan bezobrazno hrabar među njima, davno nekad je rek'o da, kad' bi se pitalo sve crkvene zvaničnike; od najvišeg, pa tako do, hijerarhijski zadnjeg fratra i redovnice, sa zvonarom na kraju, Sunce bi se još uvijek vrtilo oko ravne ploče Zemlje, a za veliki prasak se ne bi ni čulo. Osim možda u podrumima srednjovjekovne inkvizicije, đe su vodili nevjernike na svojevrsni fitness. Eto, palo mi na pamet.

Doznali smo da u Hrvatskoj fali konobara i frizera za kučke. U nas u Gradu su drugačije nestašice. Traže se deficitarni gradski vijećnici Kukuriku orijentacije. Sticajem nesretnih i nespretnih okolnosti, usfalilo ruka za glasovanje. Zanimljivo je bilo čut', da nezaposleni radije stoje na Berzi rada nego da sjede na zastupničkoj fotelji u Gradskom vijeću. A Gradsko vijeće već danima licitira tim neželjenim radnim mjestom. Tako su obišli sve, pa i  Grušku pjacu u potrazi za ovim nužnim i kvalificiranim kandidatom. Ali svi se s nečim opravdavaju i kažu NE hvala. U tim su nastojanjima naletili na onu Jelicu, što vazda prodava kvalitetnu i  frešku ribu sa Šipana. Mamili su je s tisuću i po' kuna mjesečno. A trebala bi samo nekoliko puta dignut' ruku.

Ma ke, nisam ja za to, rekla je Jelica. Ubi' me reuma. Ne mogu ja dizat' više ni ruke ni noge. A i 'ko bi mi prodav'o ovo malo ribe, što mi muž po cijelu noć hita. Fala, ne bi. Pitajte moju susjedu Madu.

Grad nije svečano obilježio dan priznanja Hrvatske. Govore, zato što što su bili priznali samo Zagreb i širu okolicu. Mi smo tad' još bili u nekoj drugoj vremenskoj zoni Mi smo tih dana slavili privremeno ukopčavanje na struju, prokuhavali još uvijek blatnjavu vodu i krpili šuplje krovove i razbijene prozore. Mi sretniji. Oni manje sretni, bili su u hotelskom smještaju.

Saborske mirovine po povlaštenim uvjetima, zatražila je krema zrelih i prezrelih političara, uglavnom onih koji su nas doživotno zadužili svojim uspješnim liderstvom i moralnim kvalitetama. Sad' im to moramo vratit'.

Naš Ministar gospodarstva je najavio, da će se država odreć' velikog dijela svojih potraživanja, kako bi se spasio dio zdravog  gospodarstva. Za spas radnika je već - kasno!

Od kako je počela  zima, samo čekamo, da nam opet uvale neku gripu. Ali sad' smo iskusni. Ako nam makar i tajnica Ministra zdravstva samo spomene nailazak neke teške virusne epidemije, odma ćemo na pjacu po česan. Dvije-tri doze česna dnevno, bi'će sasvim dovoljno i za preventivu i za terapiju. Ako baš i nakon toga budemo imali neke tegobe, onda je najbolje da se javimo svom doktoru, jer možda nije gripa u pitanju. Glavno da nam ne uvale vakcinu jer je ista teško zaražena smrtonosnim virusom korupcije!

A na svoju važnost u upravljanju državom, upozorila nas je i nova, avangardno ošminkana i odjevena Ministrica zaštite okoliša i prirode. Ona je najavila namjeru, da nakon što ekološki osviještene skupljače boca oslobodi kopanje po kontejnerima, sve Hrvate angažira u sortiranje smeća. Eto zašto se divimo naprednoj Europi. Oni imaju posebne kontejnere, čak i za kore od jaja. Pa lijepo uvečer prije spavanja, zabava za cijelu familiju.

I susjedstvo. Prilika za druženje. Svak' sa svojom vrećom, ili dvije, prema svome kontejneru. Jedva čekamo. I morat' će nam bome stavit' i kamere pored svake kante od smeća. A tamo u nadzornoj službi Čistoće, grupa osposobljenih kontrolora sve prati na dvjesto četrdeset monitora i snima one nesavjesne, što su gnjile patate bacili skupa sa goveđim kostima. Sutra odma' poštar donosi globu, glasali oni za Europu ili ne. Aaa, bit' će tu i lukavih prijestupu sklonih građana, koji će, glava sakrivenih kapuljačama, svoje neoznačeno i balkanski pakovano smeće 'uvalit' u tuđu kantu, čekajući strpljivo kišnu, mračnu noć. Ili nestanak struje, kad' nam je ugase u Trebinju.

U Kazalištu gostovali Zadrani, naši bivši sugrađani  s predstavom  I to je ljubav. Teatar pun k'o šipak. Sve pohvale dubrovačkoj publici. Ni'ko se nije dig'o i iziš'o prije kraja 'predstave'. Čak su i pljeskali. E, to je ljubav.

Hrvatski kruzer sa 4,5 milijuna putnika, već dugo posrće i plovi nekim jezivo uzbudljivim kursom, preblizu opasnim grebenima, a putnici i bez kompasa i sonara vide, da će im muka od valjanja bit' najmanji problem.

Novo izabrana posada, sve manje vjeruje suverenoj navigaciji između oštrih grebena želja i mogućnosti, a više Božjoj i Europskoj providnosti. Pa su od većine 'putnika' dobili suglasnost, da ih u buduće, kroz opasne Scile i Haribde, usprkos pogibeljnom pjevu recesijskih sirena, vode pilotine  'EU navigatora'.

Eto, tako je završila lukava i uspješna Europska politika batine i mrkve. Zahvaljujući batini, naši političari postali poslušni, a od silne mrkve, Hrvati postali – vegetarijanci. A prije referenduma  su se u raznim anketama počeli izjašnjavat protiv. Na to je Ministrica vanjskih, tj. njihovih poslova, najbrojnijoj glasačkoj skupini zaprijetila ukidanjem penzije, ako ne glasaju ZA. S ovakvim argumentima, samo budala ne bi u Europu.