Ne može se točno datirati kada se kompleks počeo graditi. Prema arhivskim podacima pretpostavlja se da je Knežev dvor nastao na mjestu utvrde, castellum, dok se kao palača navodi tek 1349. godine kada mijenja naziv u palazzo maggior, piše Nada Grujić u svom članku „ Knežev dvor prije 1435. godine“.
Današnji izgled Kneževa dvora nastaje nakon obnove izazvane eksplozijom baruta u oružarnici 1463. godine. Obnova je bila povjerena vrhunskim arhitektima, Onofriju di Giordanu della Cavi iz Napulja, koji je Dubrovčanima već bio poznat po projektu izgradnje vodovoda i fontana, te Petru Martinovu iz Milana.
Prema projektu, Knežev dvor zamišljen je kao veliki kompleks gdje se sastajala vrhovna vlast Dubrovačke Republike. Kompleks se sastojao od dvorana u kojoj su se okupljali članovi Velikog i Malog vijeća, Senata i Vijeća umoljenih. Osim za sastajanje vlasti, služio je kao sudnica, vijećnica, kancelarija, oružarnica, zatvor, skladište, te stambeni prostor kneza.
Osim za sastajanje vrhovne vlasti, prostor ispred Kneževa dvora služio je kao mjesto okupljanja građanima. Ispred dvora izvodile su se predstave i javna obraćanja.
Nakon pada Dubrovačke Republike, Knežev dvor zadržao je svoju reprezentativnu ulogu. Nakon završetka I. svjetskog rata bio je rezidencija kraljevske obitelji Karađorđević. Prostori je su bile iskorištene za potrebe Gradske knjižnice i Državnog arhiva koji su se iselili nakon završetka II. svjetskog rata.
Duga povijest kneževa dvora ostala je danas obilježena jer se prostor pretvoren u povijesni muzej. Uz sklopu muzeja posjetitelji mogu prošetati kroz povijest Dubrovačke Republike. Osim muzeja, atrij Kneževog dvora koristi se za izvedbe klasične glazbe tijekom Dubrovačkih ljetnih igara.
Anja Vlašić