'Šatordžije' nisu pravi branitelji, barem ako je vjerovati djeci ratnih dezertera, ratnih profitera, ali i djeci onih čije su mame obilazile oficirske kancelarije u Beogradu tijekom velikosrpske agresije na Hrvatsku, da bi danas te iste mame od 90 posto hrvatske javnosti bile doživljene kao slučajevi za psihijatriju, a tate su u to vrijeme bile notorne pijanice, no, da ne ulazimo u detalje, biti će vremena. Lažni branitelji su u Hrvatskoj, kako kažu djeca ratnih dezertera, a mi ih nazivamo djecom kukuruza, 'šatordžije' ili 'šatoraši'... Nismo uspjeli saznati ništa konkretno, no, možda je 'omladina' mislila na Stjepana Mesića s obzirom da je on vrlo često obilazio Gadafijev šator u Libiji?
Agresivni i krajnje vulgarni komunizam: Stopostotne invalide domovionskog rata naziva se divljacima
Tko su 'šatordžije'?U Hrvatskoj smo posljednjih godina čuli za sve, no, ova etiketa je novost i, naravno, upućena je hrvatskim braniteljima. Ako je vjerovati autorima šatordžije su hrvatski branitelji koji preko 100 dana prosvjeduju u Savskoj ulici u Zagrebu zato što su 'privilegirani' Radi se odreda o ljudima koji su u Domovinskom ratu ostali bez nogu, ruku, bez najvažnijih dijelova dijela, bilo je to u vrijeme dok su djeca ratnih dezertera i ratnih profitera bila mala, a roditelji ima se bogatili, ili u gorem slučaju bili obični pijanci. Drugim riječima, ratni profiteri i ratni deterteri nisu imali 'privilegiju' ostati bez ruku, nogu...
Dakle, djeca ratnih dezertera, vrlo hrabro, poručuju da se ne boje stopostotnih invalida u kolicima. Vjerojatno se invalida u kolicima ne boje ni sami ratni dezerteri s obzirom na hrabrost vlastite djece? Ovakvu hrabrost Hrvatska doista ne pamti mogli bismo je mjeriti još samo s hrabrošću mama neke dječice koja su u međuvremenu odrasla, ništa nisu uspjela završiti, pa ni školu za čobane, no, postali su novinari. Trebale su mame biti jako hrabre da bi u Beogradu, dok bombe padaju po Hrvatskoj, sjedile u kancelarijama oficira agresorske vojske. Na stolu čovjek može i nažuljati, posebno ukoliko je u ležećem položaju.
No, vratimo se nesvakidašnjoj hrabrosti naše 'omladine', kad se čovjek od tridesetak, dvadesetak, godina, zdrav, ne mentalno, naravno, ali zato fizički, hvali da se ne boji invalida u kolicima, koji ima skoro šest banki, onda se takvog čovjeka, omladinca, skojevca i poštenog tupoglavog komunistu, treba nominirati za ovogodišnji 'Ponos Hrvatske'. Šteta što Hrvatska službeno, kad neslužbeno već da, ne nagrađuje najveće idiote godine, Hrabri borci protiv invalida bili bi prvi kandidati za nagradu.
Mlada nada Radmanove trovačnice: stranicu "Dosta je agresije šatordžija iz Savske" lajkala je i notorna Ana Jelinić
Djeca ratnih dezertera, naravno, ne misle da su branitelji, stopostotni invalidi Domovinskog rata, 'pravi branitelji', za djecu ratnih profitera 'pravi branitelji' ipak se nalaze u Beogradu, nisu ih mame badava posjećivale, a ni oni ih nisu besplatno primali. Za djecu ratnih dezertera su pravi branitelji zapravo oficiri JNA? Možda i pravi roditelji djece ratnih profitera?