Nije mu lako posljednjih dana, gazda mu potjerao KAMARADA iz novina, što je njega natjeralo da se s drugom solidarizira punih 12 sati, međutim, poslije je ipak shvatio da se od solidarnosti ne može živjeti i da ona ne može platiti račune u 'Hvaranina'. Konobari sve manje daju na veresiju, takva su vremena. Nažalost po Tomića u birtiji ne radi Hrvoje Hribar, kao ni Andrea Zlatar Violić, iako oni, neki bi rekli, birtije posjećuju.
Ante Tomić je tako, baš kao i Jurica Pavičić – Jure, druga Borisa Dežulovića prepustio stihiji, nesretnoj sudbini koja ga je odvela tamo gdje mu je u mjesto, jugo-nostalgičarskim sablastima u zagrljaj. I neka mu je srećan put, dabome....
Nedavno je umro jedan od najvećih hrvatskih glazbenika svih vremena, legendarni Šibenčanin, Arsen Dedić, koji se na početku velikosrpske agresije jasno opredijelio protiv srpskog fašizma, bio je član legendarnog BAND AIDA koji je 1991. otpjevao nezaboravnu Moju Domovinu, pjesmu koja je nastala u vrijeme kada je Ante Tomić sanjario o karijeri generala JNA, nadajući se da će jednom zamijeniti junačinu i komandanta Veljka Kadijevića. Dakle, smrt Arsena Dedića Tomić je iskoristio za obračun s prvim hrvatskim predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom, nažalost, nesretni Ante nije na vrijeme popio tablete, kako one crvene, tako i one plave, te je, između ostaloga, napisao: ''Zamislite kako bi naši životi danas bili tužniji, prazniji, da su u Hrvatskoj, da parafraziram Franju Tuđmana, Dedići jednom nestali kao da ih nikada nije bilo...''
Naravno, Tuđman ovo nikada nije rekao, možda tek bivši komandant Ante Tomića, Veljko Kadijević? Ante Tomić je, naravno, da parafraziramo jednog uglednog hrvatskog psihijatra, dr. Grudena, poludio u glavi, naime, dr. Franjo Tuđman odlikovao je Arsena Dedića redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića. Tomić bi, ako ovako nastavi, zaista trebao otići na sistematski, dok u Vrapču još ima mjesta i dok primaju tako teške slučajeve.
Još kad bi Ante znao da je Franjo Tuđman odlikovao Arsena Dedića u godini Oluje, dakle, 1995. godine...