Otok Lokrum mističan je i preko dana, ali noću je to sasvim druga razina. Jedini dovoljno hrabri da spavaju tamo su lokrumski vatrogasci.
Njih 12 jedini su čuvari otoka. Jer čak i one koji su pokušali prenoćiti na Lokrumu, oni su u tome spriječili.
"Jednom sam u noćnoj patroli sreo poznanike iz Grada koji su sa sobom donijeli gajbu piva i krenuli prema tvrđavi Fort Royal. Jedva sam ih uspio uvjeriti da to ne dolazi u obzir. Htjeli su imati zabavu tamo", govori nam Vlaho Brautović (38), koji na otoku radi od 2000. godine, odnosno od početka uspostave brigade lokrumskih vatrogasaca.
Imali su 15. rođendan 17. travnja.
"To se jednostavno ne radi. Čak i kad sam bio mlađi, kad bi se počeo spuštati sumrak, jedva sam čekao da odemo. Lokrum je predivan, stvarno je rajski otok, ali samo po danu", rekao mi je jedan stariji Dubrovčanin.
Kao da je u dubrovačkom naslijeđu s Lokruma otići prije mraka. Vlaho kaže da nekima od njih ni danas nije svejedno kad spavaju na otoku.
"Svakome je prvih nekoliko noći bilo čudno, ali oguglaš. Noćne patrole su isto nekad jezive. Iz mraka se samo odjednom pojavi paun ispred tebe ili ti ispred nosa preleti sova", govori nam Vlaho.
Nije lako ni naviknuti se na prodorno glasanje paunova, zbog kojih mnogi vatrogasci ne spavaju. No prve noći su najteže. Lokrum je otok s dugačkom i mračnom prošlošću.
Prvi put se spominje 1023. godine. Te je godine, navodno na Dan svetog Benedikta, u Dubrovniku noću planuo veliki požar. Dubrovčani su se zavjetovali tom svecu da će mu sagraditi samostan i crkvu na Lokrumu ako ugasi požar. Tako je i bilo. Povijesni podaci potvrđuju da je samostan na otoku sagrađen 1023. Postoji i legenda o tome da se engleski kralj Richard Lavljeg srca nasukao na Lokrumu 1192.
Navodno se vraćao iz trećeg križarskog pohoda kad ga je zatekla oluja. Benediktinci su mu pomogli te je preživio havariju, a Richard im je navodno htio dati malo bogatstvo kako bi sagradili crkvicu na Lokrumu u znak zahvale.
Oni su to odbili. U povijesnim izvorima ne postoji potvrda o iskrcavanju Richarda Lavljeg srca na Lokrum. Stoljećima su benediktinci stolovali otokom ispred Dubrovnika. Bili su vlasnici cijelog otoka, sve dok ih 1798. godine nisu potjerali Francuzi i posjede prodali bogatim Dubrovčanima.
Legenda kaže kako su, tužni i gnjevni, benediktinci posljednju večer na otoku stavili kapuljače i cijelu noć kružili otokom. U rukama su imali velike svijeće okrenute naopako te su navodno prokleli sve buduće vlasnike posjeda na Lokrumu koji otok koriste za svoje zadovoljstvo.
Otok je kupio austro-ugarski nadvojvoda Maksimilijan, brat cara Franje Josipa I. Na Lokrum ga je dovela havarija broda “Triton” austrijske ratne mornarice.
Brod se s mornarima nasukao kraj Lokruma 1859. godine, a njima u čast podignut je veliki Tritonov križ na Lokrumu. Maksimilijan je, nakon što je došao odati počast poginulim mornarima, ostao posve oduševljen ljepotom otoka i odlučio ga je kupiti.
Sagradio je ljetnikovac i uredio cijeli otok za uživanje sa suprugom Charlottom. U vrijeme njegova vlasništva Lokrum je poprimio današnji izgled. Uz napušteni samostan sagradio je svoj ljetnikovac, uredio perivoje i staze na cijelom otoku.
Maksimilijan je nakon jednog ljeta na Lokrumu otišao u Meksiko, čijim se carem proglasio, gdje su ga zatočili i ubili. Njegova Charlotta vratila se na Lokrum, ali je pritom doživjela brodolom. Tu je nesreću preživjela, ali je nakon suprugova mučnog ubojstva potpuno poludjela.
Članak u cijelosti pročitajte
OVDJE.